Budućnost Udruženja Dlan je upitna
Više od 25.000 usluga u 12 godina za djecu i osobe sa poteškoćama, ali i njihove porodice, besplatno je pružilo Udruženje Dlan zajedno sa svojim servis centrom. No, postojanje ovog centra u budućnosti je upitno.
Iako već godinama predstavlja jedinstvenu podršku za cjelokupnu porodicu osoba sa poteškoćama u razvoju bez obzira na dob, vrstu i stepen invaliditeta, Udruženje Dlan zajedno sa svojim servis centrom finansira se vlastitim sredstvima putem radionica, apliciranjem na projekte i najvećim dijelom od USAID-a, čija su sredstva od 2025. godine upitna.
Panel-diskusijom o temi „Značaj i analiza Udruženja Dlan i servis centra Dlan Zenica“ predstavljene su brojne besplatne pogodnosti za cjelokupnu porodicu osoba sa poteškoćama. Među njih 250 je i porodica Karić sa članom kojem je dijagnosticiran autizam.
„Povećana mu je empatija, jer je s drugom djecom, vise obraća pažnju na drugu djecu, socijalizacija je zantno bolja nego prije, čak i neke osnovne aktivnosti koje treba da ispunjava, a nije ispunjavao - obavljanje higijene, slaganje stvari... Puno smo zadovoljni“, kaže Jasmina Karić, majka dječaka sa autizmom.
Koordinatorica servis centra Dlan Amela Talić ističe kako im je cilj pokazati da djeca i osobe sa poteskocama u razvoju mogu da budu ravnopravni članovi drustva - samo im treba malo više podrške nego što to dobiju kroz redovan sistem.
Uz djelovanje na svemu onome što institucije ne rade, najveći problem im predstavljaju nedorečeni i zakoni koji se ne provode. I oni koji se provode, često su nauštrb potreba ovih porodica.
„Zakon o nematerijalnoj podršci osobama sa invaliditetom i kada je u pitanju dječiji doplatak - mi imamo veliki prblem jer je u cenzus uvedeno i invalidnine i sva druga socijalna primanja, tako da po ovom zakonu naša djeca, djeca sa poteškoćama, ne mogu ostvariti dječiji dodatak upravo zbog te invalidnine, ali ako je ta invalidnina tako dobra, neka je oni zadrže za sebe“, poručuje Selvedin Dedić, direktor Udruženja Dlan.
No, i samo Udruženje pred finansijskom i egzistencijalnom je opasnošću iako su ključni faktor za ove porodice u cijelom Zeničko-dobojskom kantonu. Sredstva kojima raspolažu često sami osiguravaju kroz bazare roditelja. No, to je nedovoljno za funkcionisanje ovog sistema podrške koji uključuje i stručno osoblje.
„Moramo da apliciramo na projekte i ako smo prošli - prošli smo, to je maksimum do 5000, a obično je to hiljadu, dvije. U 2025. najvjerovatnije USAID se povači i mi ostajemo bez finansijske podrške. Nadamo se da su za ove 4 godine naše instiucije i vlasti prepoznale naš rad“, dodaje Dedić.
Segregacija osoba sa poteškoćama se očitava u nedovoljnom broju asistenata u nastavi, u malom broju zaposlenih te u zdravstvu. Stoga je cilj naredne kampanje ovog udruženja „Koga boli moj zub“ osigurati ravnopravnu zubotehničku zaštitu ove populacije.
federalna.ba