'Branitelji Mariupolja heroji našeg vremena': bitka koja je obuzela svijet

Odsječeni od svijeta i dovoza hrane i oružja, mnogi od stotina vojnika u čeličani Azovstal u Mauripolju su ranjeni, neki su ostali bez udova. Njihova je kapitulacija sedmicama bila neizbježna.

Taj je trenutak nastupio kasno u ponedjeljak kada je njih više od 260 – bradatih, prljavih, mršavih, uključujući 51 teško ozlijeđenog – položilo oružje i evakuirano usred općeg priznavanja poraza i nakon 82 dana borbi u opkoljenom lučkom gradu.

"Garnizon 'Mariupolj' je ispunio svoju borbenu misiju", navodi se u saopćenju Glavnog štaba ukrajinskih oružanih snaga. "Vrhovno vojno zapovjedništvo naredilo je zapovjednicima jedinica stacioniranih u Azovstalu da spasu živote ljudstva... Branitelji Mariupolja su heroji našeg vremena", dodaje se.

I dok je nekoliko stotina boraca ostalo unutar tvornice, njihovi zapovjednici priznali su da je njihova misija "završena", dok dužnosnici nastavljaju s pregovorima o "evakuaciji".

Kasno u ponedjeljak, pet autobusa s vojnicima iz Azovstala viđeno je kako stižu u obližnji Novoazovsk pod ruskom kontrolom. U jednom, označenom slovom Z kao i mnoga ruska vojna vozila u Ukrajini, muškarci su bili naslagani na nosilima na tri razine.

U dugo poricanoj pobjedi Kremlja, bitka koja je zaokupila svjetsku pažnju konačno je završena, ostavljajući grad u ruševinama i možda hiljade mrtvih civila.

Sa svojim urbanim područjima koja se protežu duž obale Azovskog mora u obliku zareza, opsada Mariupolja definirala je jednu od najbrutalnijih epizoda u ruskom agresivnom ratu protiv Ukrajine.

Bio je to jedan od prvih velikih gradova koji je opkoljen i smatran jednim od ključnih ciljeva Kremlja kako zbog njegove ekonomske važnosti, tako i zbog toga što je poslužio kao odskočna daska u izgradnji kopnenog mosta od Rusije do okupiranog Krima.

Alexander Ermochenko/Reuters

Zauzimanje Mariupolja naziralo se u mašti propagandne mašinerije Kremlja: kao matične baze brigade Azov, koja je na svom početku 2014., kada je počeo rat u Donbasu, uključivala dobrovoljce krajnje desnice, nekih i sa neonacističkim vezama. (posljednjih godina brigada je u potpunosti integrirana u ukrajinsku vojsku). Međutim, Mariupolj je bio na naslovnicama svih svjetskih medija zbog velikih razmjera nasilja koje se dan za danom nanosio gradu i njegovom civilnom stanovništvu.

Malobrojni koji su uspjeli ući u grad, uključujući Međunarodni odbor Crvenog krsta, opisali su uslove u gradu kao “apokaliptične”.

Oni civili koji su uspjeli pobjeći u sedmicama opkoljavanja često su morali trčati pod granatama, čak i kada su navodno dogovoreni humanitarni hodnici.

Zdravstvene ustanove, uključujući gradska porodilišta, gađene su smrtonosnim napadima. U martu, u jednom od najstrašnijih napada, bombardirano je regionalno dramsko pozorište Donjeck u gradu, u kojem se u tom trenutku nalazio veliki broj civila. Stotine ih je tada ubijeno.

Mstyslav Chernov/AP

„Jednostavno nas uništavaju“

Rat u Mariupolju, kao i mnogim drugim područjima u Ukrajini, započeo je u gorkoj zimskoj hladnoći u ranim satima 24. februar kada su počele padati ruske granate.

Ono što je Mariupolj označilo drugačijim, međutim, bila je njegova blizina ruskih savezničkih snaga u otcijepljenoj regiji Donjeck i činjenica da je, za razliku od mnogih drugih mjesta, uglavnom bio zatvoren za novinare. Umjesto toga, Mariupoljovu priču uveliko je prepričavao njegov gradonačelnik Vadym Boichenko.

U prvim sedmicama rata Mariupolj još nije bio potpuno odsječen od ostatka zemlje. Pojačanja iz gradova tako udaljenih kao što je Lavov mogla su ojačati odbranu. Ali kako je rat trajao, čak je i tih nekoliko ulaznih tačaka bilo zatvoreno.

S ruskim snagama koje napadaju – uz podršku boraca zloglasnog čečenskog vojskovođe Ramzana Kadirova – koji su 4. marta zahtijevali predaju grada, Boichenko je ozbiljno upozorio na opasnosti s kojima se suočavaju zarobljeni civili.

"Jednostavno nas uništavaju“, rekao je u video apelu, opisujući neselektivno granatiranje stambenih naselja i bolnica. "Žele izbrisati Mariupolj i stanovnike Mariupolja s lica zemlje."

Dan kasnije Boichenkovo upozorenje podcrtao je Crveni krst dok je pokušavao pregovarati o humanitarnom koridoru za bijeg stanovnika, dodajući da su mnogi ljudi ostali zarobljeni u skloništima bez hrane, vode i struje.

A situacija se pogoršavala. Do 12. marta ruske snage zauzele su istočna predgrađa grada, pojačavajući pritisak. Dana 16. marta, pozorište je bombardirano dok se stotine civila nalazilo unutra. "Ne želim vjerovati u ovaj užas", navela je tada opština Mariupolja na Telegramu.

Istraga Associated Pressa objavljena ranije ovog mjeseca pokazala je da je samo u tom napadu možda poginulo oko 600 ljudi.

'Mi branimo samo jedan cilj'

Nasilje usmjereno na lučki grad odraz je koliko je dugo izdržao, a njegovi branitelji ukopani na dobro zaštićenim položajima, uključujući unutar labirinta velike čeličane Azovstal, koja pokriva područje od oko deset kvadratnih metara, uključujući podzemne tunele.

Preokrenuvši historiju, čeličana je za Mariupolj postala ono što je tvornička četvrt bila za Staljingradske ruske branitelje, čak i kada je Kremlj u nekoliko navrata prerano tvrdio da su je zauzeli.

Ali za razliku od Staljingrada, koji se mogao opskrbiti preko rijeke Volge, ukrajinski branitelji Mariupolja bili su odsječeni od opskrbe. Opkoljeni ruskim snagama i pomorskom blokadom Crnog i Azovskog mora.

Kako su Rusi napredovali sve dalje u grad, odbrambene snage su davale izjave koje su odražavale njihov opasan položaj –ponestalo im je municije, a zbog nemogućnosti da se brinu za stotine ranjenih, jedinice su bile prisiljeni na predaju.

Prošle sedmice predalo se više od 1000 vojnika ukrajinske 36. brigade marinaca, uključujući brojne časnike i nekoliko Britanaca koji su se borili u gradu.

Ostali pripadnici iste jedinice, koji su se držali unutar čeličane Azovstal zajedno s pripadnicima brigade Azov i više od 1000 civila, bili su jasni u porukama da ne mogu izdržati još dugo, brojčano nadmašeni 10 prema jedan i bez nade u olakšanje.

Ukrajinski zapovjednik u Mariupolju poslao je poruku da će ih "uskoro ubiti" dok se skrivao od ruskog bombardiranja čeličane gdje su njegove trupe uzaludno pokušavale odbraniti se posljednji put. Među njima je bio i Serhiy Volynskyi, iz 36. brigade marinaca, koji je poslao poruku iz tvornice dok je Moskva pojačala napad pozivajući posljednje branitelje da odustanu ili umru.

U videoporuci koja je bila naširoko podijeljena, Volynski je apelirao na pomoć svijeta kako bi im omogućili odlazak.

"Mi branimo samo jedan cilj: tvornicu Azovstal u kojoj, osim vojnog osoblja, ima i civila koji su stradali u ovom ratu", rekao je, dodajući da vjeruje da imaju, u najboljem slučaju još samo nekoliko dana života.

“Oni imaju prednost u zraku, u topništvu, u svojim snagama na kopnu, u opremi i u tenkovima.” Ruski predsjednik Vladimir Putin tada je naredio svojim snagama da ne jurišaju na posljednje preostalo ukrajinsko uporište, već da ga blokiraju "kako ne bi prošla ni muha".

'Niko iz čeličane nije izašao nepromijenjen'

Prije naredbe za predaju, opkoljenje je bilo potpuno. Civili koji su u maju konačno evakuirani iz čeličane govorili su o užasnim uslovima, s tako malo hrane i vode da su odrasli jeli jedan mali obrok dnevno.

"Niko nije izašao odande nepromijenjen", rekla je Oksana, zaposlenica Azovstala koja je nakon bijega zamolila da joj se ne objavljuje puno ime. “Bili su jedna osoba kada su ušli, a druga osoba kada su izašli.”

I još uvijek postoje neriješena pitanja, ne samo koliko je ukrajinskih civila poginulo u Mariupolju, što je malo vjerovatno da će biti otkriveno sve dok je pod potpunom ruskom kontrolom. Ukrajinski dužnosnici sugerišu da bi broj poginulih mogao premašiti 20.000.

Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet također je upozorila na velike žrtve. “Procjenjujemo da se broj smrtnih slučajeva civila u Mariupolju kreće u hiljadama, dok će tek s vremenom biti jasni razmjeri zločina, žrtava i štete.”

Boichenko je sugerirao da je Rusija skrivala dokaze o smrti civila granatiranjem masovne grobnice. "Osvajači prikrivaju dokaze o svojim zločinima", rekao je gradonačelnik. “Groblje se nalazi u blizini benzinske pumpe s lijeve strane kružne ceste. Rusi su iskopali ogromne rovove, široke 30 metara. Oni tjeraju ljude unutra.” Drugo pitanje bit će sudbina predanih ukrajinskih branitelja koje se Kijev sada nada zamijeniti za ruske ratne zarobljenike.

"Nadamo se da ćemo uspjeti spasiti živote naših momaka", rekao je ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskiy u ranom jutarnjem obraćanju. “Među njima ima i teško ranjenih. Primaju njegu. Ukrajini trebaju živi ukrajinski heroji.”

Za one unutar tvornice Azovstal koncesija poraza bila je obojena fatalizmom.

Zapovjednik Azova unutar čeličane, Denys Prokopenko, rekao je u unaprijed snimljenoj video poruci objavljenoj u ponedjeljak da je misija konačno gotova, sa što je moguće više spašenih života.

"Apsolutno sigurni planovi i operacije ne postoje tokom rata", zaključio je mrko.

federalna.ba/The Guardian