'Božji čin uzrokovao potres, a ubojita korupcija toliko mrtvih'
(Izvor: EPA-EFE/SEDAT SUNA)

'Božji čin uzrokovao potres, a ubojita korupcija toliko mrtvih'

Broj mrtvih u razornim potresima u Turskoj i Siriji bliži se 40.000. Desetine hiljada ljudi još uvijek se vode kao nestali, a društveni mediji preplavljeni su primjerima novoizgrađenih stambenih kompleksa koji su se srušili poput dvoraca od pijeska, zatrpavajući stanare pod ruševinama. Mnoge od tih zgrada prodane su kao luksuzni stanovi izgrađeni u "skladu sa najnovijim standardima sigurnosti od potresa".

Neki od odgovornih izvođača pokušali su pobjeći iz Turske. Izdani su nalozi za hapšenja više od 130 ljudi zbog navodnih kršenja sigurnosnih pravila, a nekoliko vlasnika građevinskih tvrtki je već uhapšeno. Turski ministar pravosuđa, Bekir Bozdağ, obećao je da će "svi koji su griješili biti smatrani odgovornima". Ali ova vrsta pohlepe i očitog profiterstva nisu usamljeni zločini. Ovi stambeni kompleksi nisu se mogli graditi bez državnih građevinskih dozvola i licenci, bez odobrenih potpisa nominalno nezavisnih građevinskih inspektora i bez potrebnih izvještaja laboratorija za kontrolu kvalitete građevinskih materijala. Ne bi mogli nastaviti bez brojnih vladinih promjena u zakonodavstvu o građevinarstvu i nekretninama, a sve su imale za cilj olakšati prenapuhani rast destruktivnog i nezasitnog građevinskog sektora.

Ovo nije prvi put u Turskoj da su razorni potresi razotkrili korumpiranu, nesposobnu vladu. Međutim, AKP je na vlasti više od 20 godina. Imao je vremena i sredstava uhvatiti se u koštac s notorno prevarantskim građevinskim sektorom, obuzdati neodgovorne izvođače i osigurati siguran, zdrav smještaj za sve građane u zemlji sklonoj potresima. Odabrali su to ne činiti. Umjesto toga, usredotočili su se na goleme infrastrukturne i građevinske projekte kao glavni motor privrednog rasta, bez obzira na društvene i ekološke troškove. Od 2004. nadalje, Vlada je donijela značajne zakonske i institucionalne reforme u području graditeljstva, nekretnina, lokalne uprave i stambenog finansiranja. To je uključivalo nove opsežne ovlasti gradskih i okružnih općina za provedbu projekata urbane obnove, uspostavljanje partnerstava s privatnim tvrtkama i prodaju zemljišta i imovine u javnom vlasništvu privatnim poduzetnicima. Kao rezultat toga, desetine hiljada ljudi – često onih koji su bili marginalizirani ili siromašni – deložirani su iz svojih domova. Zajednice i mreže solidarnosti uništene su kako bi se napravio prostor za luksuzne stanove i druge visokoprofitabilne nekretnine. Urbana obnova učinila je malo da stanovanje učini otpornim na potrese i druge katastrofe. Prema brojkama koje je Ministarstvo okoliša i urbanizacije objavilo 2018., više od polovice zgrada u Turskoj – što je ekvivalentno gotovo 13 miliona zgrada – krši građevinske i sigurnosne propise. Lokalni političari i stručnjaci godinama su upozoravali da gradovi i mjesta neće izdržati snažne potrese, ali njihovi glasovi su ignorirani.

I ne samo to. Dok su državne vlasti poticale nesputan razvoj i gradnju, zatvarajući oči pred nepravilnostima, AKP je kritično oslabio sav nezavisni stručni nadzor. Trgovačke komore neprestano su omalovažavane, proglašavane izdajicama, čak i teroristima zbog razotkrivanja građevinskih nedostataka i pokretanja sudskih procesa protiv problematičnih ili opasnih projekata. Zakoni doneseni 2011. i 2013. – potonji je vjerovatno bila sitna osveta za umiješanost čelnika obrtničkih komora u proteste u Geziju – izričito su isključili komorske stručnjake poput građevinskih inženjera, arhitekata i urbanista iz procesa odobravanja i inspekcije građevinskih projekata. Arhitektica Mücella Yapıcı, odvjetnik Can Atalay i urbanist Tayfun Kahraman, svi istaknuti članovi Unije komora turskih arhitekata i inženjera (TMMOB) i dugogodišnji kritičari vlade AKP-a, strpani su u zatvor pod optužbama za lažnu zavjeru.

U međuvremenu, vlada je svoju odgovornost da osigura sigurnu i reguliranu gradnju prepustila snagama slobodnog tržišta. Građevinska inspekcija je privatizirana, stavljajući profit ispred stručnosti. Izvođači radova koje ne grize savjest i inženjeri spremni raditi za sitne novce čine inspekcije samo formalnošću. Ovo stalno rezanje kadrova dovelo je do porasta bespravno izgrađenih i nesigurnih objekata. To je smrtonosna utrka do dna: dugotrajno nezaposleni inženjeri i arhitekti počeli su iznajmljivati svoje univerzitetske diplome ponuđačima s najboljim cijenama, često podizvođačima koji žele riješiti birokratiju i jeftino finalizirati građevinske projekte bez "prepreka" mišljenja stručnjaka. Nadalje, postojeće zgrade imale su koristi od tzv. građevinske amnestije. Prvi put naširoko primijenjena na neformalno stanovanje 1984. i oblikovana kao "dar" vlade svojim građanima, ova službena pomilovanja su osigurala (uz naknadu plaćenu vladi) dozvole za sve nezakonito izgrađene ili izmijenjene građevine. Zadnja takva amnestija donesena je 2018. godine, uoči općih izbora. Hvaljen od strane AKP-a kao najveći građevinski oprost u historiji republike, obuhvatio je gotovo 7,4 miliona zgrada i donio u to vrijeme oko 4,2 milijarde dolara državnih prihoda. Prema ministarstvu zaštite okoliša i urbanizacije, ovaj bi se novac trebao koristiti za povećanje otpornosti zgrada na potrese.

Vlada tvrdi da te amnestije vlasnicima malih kuća s niskim primanjima osiguravaju pravna sredstva za spajanje svojih kuća na općinsku infrastrukturu, ali kritičari kažu da one promiču izgradnju nesigurnih i nereguliranih stanova. Građevinske amnestije ne prave razliku između jednospratnog gecekondua i luksuznog stambenog naselja od 18 spratova.

Do 294.000 zgrada širom regije pogođenih prošlosedmičnim potresima dobilo je građevinsku amnestiju, prema brojkama koje je objavio urbanist Buğra Gökçe, viši dužnosnik općine Istanbul. U vrijeme potresa 6. februaru još jedan nacrt zakona o oprostu čekao je odobrenje parlamenta. Još uvijek nije jasno koliko je smrtonosnih zgrada obuhvaćeno amnestijom. Dok spasilački timovi još uvijek tragaju za preživjelima, počela je potraga i za dokazima. Nakon potresa, upozoravaju stručnjaci, nužno je da nezavisne pravne komisije prikupe uzorke betona, greda i čeličnih potpornih šipki s srušenih zgrada te da od općina traže građevinske dozvole i papirologiju, kao i dokaz da su se podizvođači pridržavali svih važećih standarda i propisa o sigurnosti gradnje. Odvjetnici koji su upućeni u to trusno područje već su upozorili kolege i javnost na pokušaje nestanka takvih dokaza.

Ako svi odgovorni za ovu katastrofu budu odgovarali, prvo se mora raspetljati ta mreža korupcije, nepotizma i pohlepe.

*Autorica teksta je Constanze Letsch bivša dopisnica Guardiana iz Turske koja je nedavno završila doktorat o urbanoj obnovi u središnjoj istanbulskoj četvrti

federalna.ba/The Guardian

Turska korupcija građevinstvo potres