Prilog Irene Antić

Bosna i Hercegovina nema registar tumača znakovnog jezika

Naser Husić, certificirani tumač znakovnog jezika, kaže da je taj jezik, njegov maternji. Jer, rastao je s roditeljima koji nisu čuli. Bio je, ističe, njihov alat za komunikaciju sa svijetom van njihovog porodičnog doma:

Ujedinjene nacije proglasile su 23. septembar Međunarodnim danom nakovnog jezika radi podizanja svijesti o njegovom  značaju za potpuno ostvarenje ljudskih prava osoba s djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha. Prema podacima Svjetske federacije, 72 miliona ljudi u svijetu živi s ovim hendikepom. Koliko ih je u BiH, tačnih podataka nema, jer nema jedinstvenog registra kao ni za mnoge druge kategorije. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u našoj zemlji ima oko 40 hiljada gluhih ili osoba s oštećenim sluhom. Bosna i Hercegovina nema registar tumača znakovnog jezika. Prema podacima nevladinog sektora, u BiH ih ima samo 16, jer naša zemlja nema obrazovne ustanove za izučavanje znakovnog jezika. Tumači su, većinom samouki, kaže Husić.

Neimplementiranje državnog zakona o znakovnom jeziku veliki problem gluhih osoba

Zakon o znakovnom jeziku na državnom nivou donesen je 2009. godine, međutim, čeka se na njegovu primjenu. Gluhe i nagluhe osobe u BiH suočavaju se s diskriminacijom i nemaju ravnopravan položaj s ostalim članovima društva, o čemu svjedoče i brojna kršenja zakonskih i drugih propisa, kaže Sekretar Saveza udruženja gluhih i nagluhih Federacije BiH Sulejman Čaković. Značaj znakovnog jezika je izuzetno veliki. Jedan od najranijih zapisa o njemu datira iz 15. stoljeća prije nove ere.