Bosna i Hercegovina glavno jelo na meniju službenog Zagreba i Beograda?
Kod susjeda na domaćem, a posebno na gostujućem terenu neizbježna i neiscrpna tema - Bosna i Hercegovina. Izuzetak nije bio ni samit na Brdu kod Kranja. Plenković i Vučić iskoristili su europski podij da opet progovore koju o našoj zemlji. Nisu o tomu pričali s Komšićem koji je BiH predstavljao, nego međusobno. Kažu, Srbija i Hrvatska u 90 posto slučajeva imaju iste stavove o Bosni i Hercegovini. Pitanje je jesu li i koliko ti stavovi opasni.
O odnosu Hrvatske i Srbije Plenković i Vučić tek na marginama. Problem negiranja hrvatskog jezika, kao i traženje nestalih s obje strane tek su spomenuti. Druga otvorena pitanja, a pored granice, mnogo ih je - nisu bila zanimljiva. Ukusnija tema ipak je za susjede Bosna i Hercegovina. Političko uređenje, izborni zakon, legitimno predstavljanje i konstitutivnost naroda.
Sve to pod krinkom brige za Hrvate i Srbe u našoj zemlji.
“Ono što je, čini mi se, zajedničko obojici i što nas pomalo brine je situacija u BiH, da ne ulazimo u detalje, čak mislim da oko pitanja legitimnog predstavljanja, poštovanja Dejtonskog sporazuma imamo veoma veoma slične stavove”, izajavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Sličan se sličnom raduje. Zato i ne čudi što je Plenković o Izbornom zakonu BiH, umjesto Komšića, u Vučiću pronašao partnera za razgovor. Sa srbijanskim predsjednikom direktno, s našim tek u prolazu.
“Nismo mi imali sastanak bilateralni. Pozdravili smo se. Ja sam čuo šta je on rekao, on je čuo šta sam ja rekao. To su različiti koncepti. I naravno da je naša pozicija jasna. To je legitimno predstavljanje Hrvata u najvišim tijelima. Tu nema niikakvih promjena, niti će biti”, kazao je premijer Hrvatske.
Nema ih ni u drugim pitanjima, godinama. Odnos prema BiH isti. Samo je novina što je opet, čini se, oživjela združenost i sloga susjeda. Na svoja ognjišta ne daju, a tuđe dvorište bi da kose.
“Izgleda da je BiH već treću deceniju, ulazimo evo i u četvrtu deceniju, glavno jelo na meniju Zagreba i Beograda. To nije nešto što je dobro za nas u BiH, ali to nije dobro ni za Zagreb, ni za Beograd”, ističe Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH (DF).
Zavisi kako se gleda. Težište mijenja gledište. A prema mišljenju bolje upućenih i Srbiji i Hrvatskoj cilj je isti. Koriste samo različito oružje u pohodu na našu zemlju.
“Ovdje je ozbiljnije tu igru zaigrala Srbija kroz koncept srpskog svijeta i kroz podršku onome što je radio Dodik i što radi i danas, a to je zalaganje da RS izađe iz sastava BiH. Hrvatska to radi na malo suptilniji način. Vi ste spomenuli Izborni zakon, kroz zalaganje za promjenu Izbornog zakona se na neki način provlači ta ideja o trećem entitetu”, objašnjava direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov.
Treći entitet bi narušio Dejton, a u konačnici i razrušio Bosnu i Hercegovinu. Oživio je i lebdi opet iznad nas, smatra Popov, duh odnosno, sporazum iz Karađorđeva. Cilj susjeda, dakle, isti. Razlika je samo u rečenom i prešućenom. To što Srbija Dodika, koji je za parčanje BiH, tapše po ramenu, ne amnestira Hrvatsku. Zvanični Zagreb to, stiče se utisak, isto čini kroz legitimno predstavljanje. No, ne misle svi tako.
“U Hrvatskoj osim nacionalističkih radikala niko i ne pomišlja na ideju dijeljenja BiH. Hrvatska insistira na tom nesretnom konceptu legitimne reprezentacije jer je tim konceptom zapravo gurnula gospodina Čovića iz nelegitimnog u legitimno političko djelovanje. Odgurala ga je od toga da zastupa ideju trećeg entiteta”, kaže politički analitičar Davor Gjenero.
Ali ideja i dalje živi. I ne samo kod Čovića. I ne apaludira joj samo Dodik. Već i jedan i drugi podršku crpe od susjednih zemalja. Istina, Čović manje primjetnu, ali je i dalje ima. Što je porazno. Da Srbija i Hrvatska kao potpisnice Dejtona umjesto na konsolidaciji, svaka na svoj način, rade na disoluciji BiH.
federalna.ba