Borbe u Sudanu: Zašto su toliko važne zemljama širom svijeta

Ako želite znati zašto je Sudan važan mnogim drugim zemljama, samo pogledajte kartu. Postoji razlog zašto borbe koje su tamo izbile tokom protekle sedmice zvone na tolika međunarodna zvona. Sudan nije samo ogroman - treća po veličini država u Africi - već se također proteže kroz nestabilnu i geopolitički vitalnu regiju.

Šta god da se vojno ili politički dešava u glavnom gradu Kartumu, talasa se kroz neke od najkrhkijih dijelova kontinenta.

Zemlja se prostire duž rijeke Nil, čineći sudbinu nacije od gotovo egzistencijalne važnosti; nizvodno, do Egipta željnog vode, i uzvodno, do Etiopije koja nema izlaz na more sa svojim ambicioznim planovima izgradnje hidroelektrane koji sada utiču na tok rijeke.

Sudan graniči sa ukupno sedam zemalja, svaka sa sigurnosnim izazovima koji su isprepleteni s politikom Kartuma. Nevolje u zapadnom dijelu Sudana u Darfuru se gotovo neizbježno prelivaju na susjedni Čad, i obrnuto. Oružje i borci iz Čada koji je sklon državnim udarima i iz ratom razorene Centralnoafričke Republike često slobodno prolaze preko poroznih granica regije. Slično se pokazalo i sa Libijom, na sjeverozapadu.

Sudan graniči i sa regijom Tigray u sjevernoj Etiopiji - tek nedavno izašlom iz iscrpljujućeg sukoba koji je uključivao još jednog nepredvidivog susjeda, izoliranu i visoko militariziranu autokratiju Eritreje. Napetosti postoje i u drugim dijelovima Etiopije i sudanske zajedničke - a na mjestima i sporne, granice.

Na jugu, Sudan se suočava sa relativno novom državom, Južnim Sudanom, koja se formalno odvojila od svog sjevernog susjeda 2011. nakon jednog od najdužih i najkrvavijih građanskih ratova u Africi. I ta granica ostaje nestabilna.

Južni Sudan je brzo prešao u vrstu građanskog rata širokih razmjera za koji neki strahuju da bi sada mogla biti i sudbina Sudana. Nakon nezavisnosti, Južni Sudan je sa sobom ponio većinu dragocjenih naftnih polja u regiji, ostavljajući Sudan daleko siromašnijim i doprinoseći, indirektno, trenutnoj krizi u Kartumu, dok se rivalske vojne grupe sada bore za kontrolu nad sve manjim ekonomskim resursima, poput zlata i poljoprivrede.

U sklopu te borbe, sudanski generali (vojska je uvijek bila veliki, navodno korumpirani igrači u lokalnoj ekonomiji) krenuli su u potragu za stranim partnerima. Za poljoprivredu, to je značilo pozivanje zaljevskih država da investiraju u ogroman i relativno nedovoljno iskorišten potencijal bogatog tla koje graniči s rijekom Nil.

Kada je riječ o zlatu, čini se da su daleko mračniji poslovi sklopljeni s ruskom zloglasnom Wagner grupom, koja je optužena za šverc zlata iz Sudana. Američko ministarstvo finansija optužilo je Wagnerovog šefa, Jevgenija Prigožina, za "eksploataciju prirodnih resursa Sudana za ličnu korist i širenje zlonamjernog uticaja" na internetu putem svoje "farme trolova".

Interesi Rusije u zemlji i regionu idu mnogo dalje. Čista obala istočnog Sudana gleda na Crveno more.

Kremlj godinama nastoji uspostaviti vojnu bazu u Port Sudanu, čime bi dala svojim ratnim brodovima pristup - i utjecaj na - jednoj od najprometnijih i najspornijih morskih puteva na svijetu. Moskva se približila finaliziranju sporazuma o bazi sa sudanskom vojnom vladom - koja je preuzela vlast 2021. pučem.

Nije iznenađujuće da veliki broj vlada sada nastoji uticati na događaje na terenu u Sudanu.

Za sada se čini da je fokus na okončanju bitke između vojske i paravojne grupe RSF prije nego što se dalje proširi i prijeti da se iz relativno jednostavne borbe za vlast pretvori u složeniji građanski rat. Osim toga, neke strane vlade žele pomoći u usmjeravanju Sudana prema demokratiji za koju su se mnogi nadali da bi mogla uslijediti nakon svrgavanja brutalnog vladara zemlje Omara al-Bashira 2019.

Ali druge države bi možda radije podržale drugog moćnika i osujetile volju sudanskog naroda, koji je decenijama čekao da jedan od afričkih divova u borbi ispuni svoj potencijal.

federalna.ba/BBC