Bh. kinematografija na koljenima

U noći s nedjelje na ponedjeljak bit će definitivno poznato hoće li Jasmila Žbanić za film “Quo vadis, Aida?” dobiti Oscara. Dok čekamo odluku o najprestižnijoj američkoj i svjetskoj filmskoj nagradi u kategorji za najbolje internacionalno ostvarenje, u našoj zemlji svjedočimo nikada gorim uvjetima za opstanak i razvoj filmske umjetnosti. To pokazuje i do sada najmanji budžet Fondacije za kinematografije od tek milion i 460 hiljada maraka. Ima li izlaza iz produkcijske krize?

Rad, znanje, entuzijazam, posvećenost, svjetska priznanja i nagrade, a kod kuće konstantno rezanje jedva isprošenog federalnog budžeta koji je tek mali udio u produkciji jednog dugometražnog filma godišnje - tako je nisko vrednovana Fondacija za kinematografiju, osnovana nakon što je Danis Tanović u Sarajevo donio prvog bh. Oscara 2002. Danas je na računu tek 1.460.000 maraka apsurda, nikako podrške.

- Svjedočimo budžetima od po 5-6-7 miliona eura koji imaju u Hrvatskoj i Srbiji, pa čak i na Kosovu, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, koje su značajno manje kinematografije od bosanskohercegovačke – ističe Jovan Marjanović, član Uprave SFF-a.

Opcija je zahtjev za hitni rebalans budžeta od Vlade Federacije, s vraćanjem na četiri miliona planirane podrške prije pandemije. U međuvremenu, Upravni odbor Fondacije za kinematografiju revidira kriterije za izbor korisnika sredstava, uz transparentno i nepristrasno žiriranje te neophodnu podršku za mlade autore.

- Taj rebalans odnosi se na dvije stvari: za novčanu pomoć projektima koji su u toku, da bi mogli da budu konačni, a s druge strane osiguranje novaca za kupovinu tehničke baze. Mi u ovom trenutku, što se tiče tehnike, nemamo ništa. Vjerovali ili ne, u većini slučajeva uvozimo i plaćamo produkciju van BiH – navodi Antonio Beus, predsjednik UO Fondacije za kinematografiju.

Ipak, producenti smatraju da je Fondacija prevaziđen pojam. Potreban je zakon i sistem koji će funkcionisati kroz Centre za audiovizuelnu djelatnost.

- Svi koji žive i prometuju audiovizuelnim sadržajima od telekoma do televizija, moraju učestvovati i novčano i kao stake holderi i u odlukama o tome šta se tu radi – stava je Bakšić Čamo.

- Vlada Federacije se posmatra kao bankomat. Ne traže se sistemska rješenja. Ne razumiju se evropska sistemska rješenja i to je problem – smatra Marjanović.

Tabija, Švedsko srce moje majke, Izbor za mis zatvora samo su neki od domaćih filmskih naslova koji čekaju na publiku. Jasmila Žbanić ju je osvojila velikim trudom i posvećenošću. Sa samo 15% domaćih sredstava započela je visokobudžetnu koprodukcijsku priču - za istinu i BiH. Zato prema umjetnosti moramo imati odgovornost i obavezu.

federalna.ba