Beširović za FR: Živimo nažalost u društvu u kome se nasilje ne samo toleriše nego i stimuliše

Prava radnika, a posebno radnica u trgovini i uslužnim djelatnostima se masovno krše. Posljednji slučaj fizičkog nasilja nad zaposlenicom hotela u Jablanici pokazuje svu bahatost „velikih gazdi“ i radničku nemoć. Kada će se ovome stati u kraj, hoće li najniža plaća u Federaciji biti hiljadu maraka te da li će nedjelja biti neradna, za Federalni radio govori predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti Mersiha Beširović. 

Gospođo Beširović, vidjeli smo svi šta se desilo Enisi Klepo kada je zatražila zarađenu plaću. Podrška joj je stigla sa svih strana čemu svjedoče i protesti koji su sinoć održani u Jablanici. Međutim, nameće se samo po sebi pitanje da li se to dešava nekoj drugoj Enisi koja možda nema hrabrosti da prijavi i da javno kaže.

„Jako puno radnika i radnica vjerovatno šuti i dalje i trpi. Ovo je slučaj koji je eskalirao i to fizičko nasilje je eskalacija onoga što je ona vjerovatno trpila godinama. Ono što meni smeta u ovom slučaju je činjenica da je ona, realno bila ipak sama u svojoj borbi i sama se suprotstavila poslodavcu. To je i naše iskustvo u Sindikatu trgovine. Vrlo često žrtve mobinga, žrtve nasilja usamljene su od strane svojih kolega koji se, da li iz straha zbog radnog mjesta ili nedostatka solidarnosti vrlo rijetko upuštaju u zajedničku borbu.  I to je, po meni jedan od ključnih problema.“      

Trenutno zaposleni u trgovinama imaju jedan slobodan dan i to ne mora biti dan vikenda. Na jesen je najavljeno da će se u parlamentarnoj proceduri naći Prednacrt Zakona o unutrašnjoj trgovini koji tretira pojam neradne nedjelje. Inicijativa je potekla upravo iz vašeg sindikata.

„Uglavnom svi radnici u trgovini imaju taj jedan slobodan dan u sedmici. Međutim, oni ga nikada ne mogu planirati, niti znaju koji je to dan. S druge strane, poslodavci imaju problem s manjkom radnika i vrlo teško planiraju slobodne dane za radnike u jednom objektu i jako teško je napraviti balans između obima posla, malog broja radnika i slobodnih dana odnosno vrlo često bolovanja. Tako da mislim da je taj naš zahtjev dobro prihvaćen i od strane poslodavaca kako bi im pomogao da odgovore na problem manjka radnika. Ja se iskreno nadam da će ovaj put biti više sluha za ono što traže radnici i radnice u ovom sektoru.“

Uskoro će se u proceduri naći i zakon o minimalnoj plaći. Kakav je vaš stav o tome, da li zagovarate da minimalna plaća bude 1000 maraka?

„Mi smo davno podržali taj zahtjev, ali mislim da je u većini sektora taj iznos već dostignut upravo zbog toga što se svi sektori strahovito bore za kvalitetne radnike. Mislim da je taj iznos devalvirao ali svakako bi značilo puno da to bude i zakonska obaveza za poslodavca. Onda bismo slučajeve kojih sigurno ima u svim sektorima gdje se masovno krše prava radnika pa između ostalog i minimalna plaća, mogli sankcionisati, odnosno inspekcija bi imala osnova da takve poslodavce kažnjava. I ono što je jako bitno a o tome niko ne govori, i  sada se dio plaće isplaćuje u kovertama, na crno. Mi ne smijemo nikako dozvoliti da povećanje minimalne plaće bude uvođenje u zakonske tokove tog dijela plaće koji se isplaćuje nelegalno nego to mora biti povećanje koje će radnici osjetiti.“  

Ko je zakazao u sistemu pa poslodavci mogu to da rade, inspekcija, vlast ili zakoni nisu adekvatni?

„Ja mislim da je problem jako težak upravo zato što je zakazao sistem. Živimo nažalost u društvu u kome se nasilje ne samo toleriše nego i stimuliše. Sistemski okvir koji radnici trpe, napravljen je tako da stimuliše poslodavca koji krši prava radnika na način da su sankcije koje dobije minimalne. Vrlo često procesi na koje se radnici uopšte ne odlučuju, traju jako dugo a to je ono što bi trebalo biti najjače oružje u borbi za radnička prava. Onog momenta kad vidimo kršenja prava, kad se ono prijavi, kad se radnik odluči da svoja prava zaštiti, e tu sistem zakaže, tu nemamo rezultat. Onda je logično shvatiti da takvo stanje rezultira time da radnici svoje probleme ne prijavljuju. Oni  trpe dokle mogu ili promijene firmu ili odlaze iz BiH.“