Begić: Žrtve ne mogu biti tema za politička potkusurivanja

O Danu bijelih traka u znak solidarnosti sa žrtvama zločina u Prijedoru u Federaciji danas smo razgovarali sa Mujom Begićem iz Instituta za traženje nestalih BiH.

Kaže da su bijele trake simbol početka genocida nad Bošnjacima i Hrvatima općine Prijedor.

"29 godina nakon što je naređeno da se stave bijele trake na rukave i da se izvjese bijeli čaršafi na prozore kuća zapravo su početak obilježavanja, odnosno kampanje obilježi i ubij. Na današnji dan prije 29 godina počeli su masovni zločini nad Bošnjacima i Hrvatima općine Prijedor. Na današnji dan počelo je odvoženje posmrtnih ostataka žrtvama genocida u Prijedoru u Tomašicu. Na današnji dan počela je zapravo najveća golgota na području Bosanske KRajine, golgota nad Bošnjacima i Hrvatima općine Prijedor."

Navodi da stradanja u Prijedoru nisu priznata kao genocid ni u jednoj presudi, ali jesu u međupresudi u predmetu Slobodan Milošević.

"Jasno je rečeno da je i u ovim općinama, izuzev u Srebrenici, posebno u Prijedoru, počinjen genocid. Tako da možemo govoriti o postojanju međupresude koja govori da je u Prijedoru počinjen genocid."

Ističe da 29 godina traje potraga za posmrtnim ostacima žrtvama.

"Tragamo za više od 500 žrtava sa područja općine Prijedor. Mogu reći da smo do sada pronašli na 500 lokacija posmrtne ostatke žrtava sa područja Prijedora. Posmrtne ostatke ubijenih Prijedorčana smo pronašli u tri države, u 10 različitih općina. To samo po sebi dovoljno govori kolika je zapravo dimenzija zločina i koliko je zločin bio prisutan na području općine Prijedor."

Begić kaže kako smo, umjesto da se okrećemo budućnosti, i dalje zarobljeni djelimično u prošlosti.

"Teme iz prošsloti, posebno teme koje se tiču žrtava, bez obzira o kojoj strani govorimo, nažalost dominiraju danas u političkom prostoru. Ni u kom slučaju to ne može biti tema za politička potkusurivanja, ne može biti politička tema. Ovo mora biti potpuno humana, ljudska, civilizacijska, nadasve humanitarna tema koja će omogućiti porodicama žrtava, rodbini, žrtvama da dođu do određene satisfakcije. Prije svega porodicama žrtava da imaju pravo na dostojanstven ukop, na mjesto gdje mogu se pomoliti., a samim žrtvama da imaju barem djelimičnu satisfakciju na način da će biti procesuirani oni koji su odgovorni za zločine, da neće žrtve zločina susretati svoje dželate na ulicama, da neće žene koje su bile žrtve silovanja svakodnevno viđati ljude koji su ih silovali, seksualno zlostavljali. Nažalost, to nismo doživjeli 29 godina poslije. Mislim da je svima u interesu da na jedan civiliziran, ljudski način pokušamo priču o nestalim osobama u BiH dovesti do kraja i da se okrećemo budućnosti i temama koje su važne. Da se događaji koji su se dešavali u BiH prepuste osobama koje su kvalificirane za to, a ni u kom slučaju da političari i političke elite na ovaj način pokušavaju doći do određenih poena. Mislim da treba napraviti iskorak u smislu da svi oni koji imaju neka saznanja, koji mogu pomoči da se dođe do određenih informacija, da u tom smislu progovore i istinu iznesu na vidjelo."

Ističe da niko nije zadovoljan dinamikom i procesom procesuiranja zločinaca.

"Ali ne može se biti ni nezadovoljan. Napravljen je ogroman iskorak u tom smislu. Sud BiH i lokalni sudovi su napravili određene pomake. Podignuto je puno optužnica, puno je osuđujućih presuda, međutim, to u svakom slučaju nije dovoljno. Treba svakako raditi na tome da se zločinci ne osjećaju slobodno, da znaju da će kad tad ruka pravde doći. Posebno jer je to vrlo važno za žrtve, porodice žrtava, za pravdu, za ukupnu priču o izgradnji povjerenja među narodima u BiH. Procesuiranjem ratnih zločinaca i osuđujućim presudama šalje se jasna poruka se zlo i zločin ne isplate i da će svi biti sigurno kažnjeni. Sa druge strane, vrlo je važno u narativu koji postoji u BiH držati se apsolutno činjenica, posebno kada se govori o sudskim presudama koje su donesene najvišim instancama."

O diskriminaciji povratnika u RS-u kaže da su uvijek isti problemi, iste prepreke.

"Uvijek se traže bilo kakvi načini da bi se onemogućilo u potpunosti provođenje prava za sve. Žrtve tortura nemaju nikakav prava, porodice žrtava nisu dobile adekvatnu zaštitu. Zabranju je podizanje spomenika, sjećanje žrtava, na način da se barem jednom pločom obilježe mjesta gdje su činjeni masovni zločini. Tu se radi o klasičnoj zamjeni teza. Imate apsolutno neprihvatljive stavove da na mjestu nekadašnjeg logora Trnopolje kroz koji je prošlo preko 20.000 građana Prijedora nesrpske nacionalnosti podigne spomenik srpskim braniocima. U centru Prijedora također ima spomenik vojnicima RS-a, a sa druge strane ne dozvoljavate da se podigne spomenik ubijenog djeci Prijedora."

Na pitanje stiže li istina o prijedorskim stradanjima do Evrope i svijeta odgovara: "Monografija "Tomašica masovna grobnica" je prevedena na engleski i turski jezik, a u pripremi je za prevod na nekoliko drugih stranih jezika. Mislim da je samo istinom, prezentiranjem javnosti, možemo doći do potpunog i pravog pristupa i suočavanja sa prošlošću. To je zapravo civilizacijska, antiratna knjiga koja zapravo govori o potrebi se pronađu svi posmrtni ostaci svih ubijenih u BiH. Da se pokaže veličina zla u Tomašici."

"BiH ima budućnost upravo jer je uradilo priličnopuno u procesuiranju ratnih zločina. Nadam se da će presuda Ratku Mladiću, u najmanju ruku, biti potvrđena. Moja su iskrena nadanja da će i ostalih sedam općina biti uvršteno kao mjesto genocida."

federalna.ba