Avdagić: Izbori u Bosni i Hercegovini održat će se na vrijeme
Razgovarala Amra Ličina
Sutra ističe rok za osiguranje sredstava za održavanje općih izbora u Bosni i Hercegovini. Jučer su ministri iz HDZ-a glasali protiv razmatranja ove tačke dnevnog reda, a telefonska sjednica Predsjedništva BiH, koja je bila najavljena, a na kojoj je načelno trebala biti donesena odluka o naredbi Vijeću ministara da izdvoji sredstva za izbore, još nije održana. O tome da li HDZBiH opstruira izbore u Bosni i Hercegovii, utjecaju Rusije, te odnosima između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, za Radio Federacije govorio je vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na jučerašnjoj telefonskoj sjednici nije donijelo odluku o odobravanju 12,5 miliona za finansiranje općih izbora koji će se održati 2. oktobra, jer su se tome usprotivili ministri iz HDZ- a BiH. S obzirom na to da još nije usvojen državni budžet, iz CIK-a BiH su zatražili da se novac osigura iz budžetske rezerve. Međutim, ovo su iz HDZ-a BiH nazvali rušenjem države i vladavine zakona. Veliki broj analitičara zapravo ovo vidi kao pokušaj opstrukcije izbora zbog neuspjelih dogovora o izmjenama Izbornog zakona?
Mislim da je ovo jedan problem u nizu onih koji se stvaraju već duže vrijeme, ali u kontekstu izmjene Izbornog zakona i eventualne ograničene izmjene Ustava. Izbori će se održati, oni su raspisani, sada je jasno kad će se održati i to se neće promijeniti. Podsjetio bih i da je Hrvatski narodni sabor, odnosno HDZ, potvrdio da će sudjelovati na izborima, tako da tu više nema otvorenih pitanja. A to je da li će izbora biti. Oni će biti održani. Ostaje još jedan krug pregovora koji ne znamo da li mogu napraviti nešto kada su u pitanju izbori, dolaze i evropski predstavnici. Nešto će se, vjerovatno, pokušati dogovoriti. Ponavljam, izbori će biti održani, a samo finansiranje je više tehničko, nego što je političko pitanje.
- Reagovala je i Američka ambasada kao i britanski ambasador u BiH, svi se slažu u jednom - Odluka HDZ-a BiH da blokira finansiranje izbora 2022. je neodgovorna i nedemokratska. Demokratija ne smije biti talac internih razmirica.
To je očekivana osuda, ona nije na nekoj višoj razini da bi se smataralo da će HDZ snositi određene političke reperkusije po ovom pitanju, odnosno međunarodne političke reperkusije. To se za sad očito ne razmatra i sve je usmjereno ka novom krugu pregovora. Naravno blokiranje finansiranja će svi osuditi bezrezervno, posebno Zapad. Ali, nekakve velike dramatike u ovom trenutku nema. Možda se čini tako, ovog trenutka. Ipak, ne bih davao veliku pažnju tome.
- Odmah nakon odluke o održavanju općih izbora u BiH predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH i HDZ-a Dragan Čović uputio je pismo brojnim međunarodnim dužnosnicima u kojem izražava "duboku zabrinutost" zbog odluke CIK-a o raspisivanju općih izbora bez nužne izmjene Izbornog zakona. Čović već 15 godina, sve otkako je za člana Predsjedništva BiH 2006. godine prvi put izabran Željko Komšić kojeg u HDZ-u ne smatraju "legitimnim Hrvatom", traži jamstva i izmjenu Izbornog zakona BiH tako da hrvatskog člana Predsjedništva biraju, isključivo, Hrvati iz BiH.
Ono što je problem u ovoj situaciji, što ja često potcrtavam, jeste nedostatak volje za konsenzus – njega nema. On se može svim akterima u Bosni i Hercegovini, u većoj ili manjoj mjeri, pripisati. A problematični dio toga je ono što, ako se teži kandidatskom statusu u EU, onda se treba težiti nekakvim standardima političke komunikacije na nivou EU. Možete vidjeti da i tu ima uvijek razmirica, ali taj ključni konsenzus se na neki način postiže. Time što neko nešto da više, neko izgubi nešto. Uglavnom, svi su na kraju dobitnici ako EU funkcionira. Možemo reći da je Bosna i Hercegovina, na neki način u srcu Evrope, mala preslika EU, i kao takva morala bi težiti tim standardima postizanja konsenzusa. Ponavljam, toga nema. Ono što je sreća za Bosnu i Hercegovinu, dok je, sa druge strane, nesreća. Ovi događaji u Ukrajini pokazali su onim akterima koji bi možda htjeli unijeti nemir na višoj razini da ne mogu očekivati pomoć i potporu Rusije. Sa druge strane, upravo događaji u Ukrajini su maknuli Bosnu i Hercegovinu sa fokusa međunarodne zajednice i čini mi se da je to ključni razlog zašto do ovog konsenzusa, koji pominjem, nije došlo. Odnosno, zašto nije bilo većih pritisaka i volje međunarodnih ključnih aktera, možemo reći Zapada, da se nešto napravi. Možemo reći da je svemu prethodila dugotrajna kovid-kriza zbog čega se reducirao broj sastanaka na onoj razini gdje se moglo nešto postići. Izbori će biti održani takvi kakvi jesu, po pravilima kakva su sada. Teško je očekivati da će u narednih nekoliko dana doći do neke drastične promjene. A pitanje finansiranja izbor, vjerujem da će biti riješeno bez nekih velikih problema.
S obzirom da ste pomenuli invaziju Rusije na Ukrajinu, smatrate li da bi politička situacija u Bosni i Hercegovini bila drugačija da nije došlo do invazije?
Svi koji su gledali prema Moskvi kao partneru po pitanju Bosne i Hercegovine, sada više na takav način ne mogu gledati. Bosna i Hercegovina je previše udaljena od Rusije. Oni ne mogu pomoći onima koji bi eventualno napravili u saradnji sa Moskvom nekakve probleme. Ne mogu očekivati od njih pomoć. Nažalost, kako to obično i bude u zadnjih nekoliko desetljeća u Bosni i Hercegovini, ništa se ne mijenja bez obzira na okolnosti izvan i unutar Bosne i Hercegovine.
Ruski ambasador jučer je izjavio da Bosnu i Hercegovinu Rusija ne smatra neprijateljem, a povod je što BiH nije jedinstveno zvanično osudila invaziju Rusije na Ukrajinu. Imamo pojedinačne osude, ali nemamo jedinstveni stav?
To su općepoznati stavovi ruske strane. Oni to izriču kod svih zemalja koje se nisu pridružile sankcijama ili koje izravno nisu osudile događaje u Ukrajini. Međutim, činjenica je da je čitav zapadni svijet osudio Rusiju, a oni koji nisu, učinili su to zbog interesa koji su obično energetske prirode. Ovdje u Bosni i Hercegovini postoje veze političkih aktera stvorenih u kontekstu saradnje sa službenim Kremljom. Ono što bi svima trebalo biti jasno da Kremlj nema stvarnog interesa prema Bosni i Hercegovini. Njihovi stavovi prema Bosni i Hercegovini ne doprinose razrješnjenju političke krize koja traje od završetka rata u BiH. Očekivati od ruske strane pozitivni pomak, trenutno nije moguće. Oni ako i sudjeluju u nekim segmentima rasprave o budućnosti Bosne i Hercegovine, oni to koriste kao monetu za raskusurivanje sa Zapadom. Onaj trenutak kada će moći ucijeniti Zapad sa Bosnom i Hercegovinom, oni će to upotrijebiti. Za sve drugo, Rusija nema nekog pretjeranog interesa niti je pokazala u svim ovim godinama otkako sudjeluje kao akter međunarodne zajednice u BiH.
- Zamjenik generalnog sekretara NATO-a Mircea Geoana upozorava da bi Rusija mogla pokušati napasti kritičnu digitalnu infrastrukturu Gruzije i Bosne i Hercegovine, kao što je to učinila kada je napala Ukrajinu. BiH je jedna od zemalja koja se često spominje kao jedna od najizglednijih meta Rusije pa je tako NATO odmah nakon početka rata u Ukrajini saopćio da će podržati sve zemlje koje se smatraju ranjivim za Rusiju i pružiti im sigurnosnu pomoć?
Kao što smo već spomenuli neke izravne oružane prijetnje Rusije prema Bosni i Hercegovini nije nešto o čemu možemo razgovarati i to je potpuno otklonjeno, kao i mogućnost direktne potpore bilo kome u Bosni i Hercegovini ko bi htio praviti probleme za održivost države kao takve, oni ne mogu računati na to i ta prijetnja kao takva je otklonjena. Što se tiče hakerskih napada, možemo reći da se oni odavno odvijaju. Posebno su se intenzivirali nakon napada na Ukrajinu. To su doživjele brojne države članice NATO-a možemo reći. O nekim napadima se zna javno, međutim, trebamo reći da veći dio njih nije javan i neće biti javno obznanjen. Udari na Bosnu i Hercegovinu su isto tako mogući. Oni bi mogli ići u vrijeme održavanja predizborne kampanje ili na same izbore, moguće da na meti toga mogu biti mediji ili državne institucije. S druge strane, detektira se takva mogućnost i posve je očekivano da će sa Zapada stići potpora u smislu jačanja otpora digitalne infrastrukture i potpore saveznika u slučaju kad do eventualnih napada dođe. A vjerovatno se oni u nekim segmentima već sad odvijaju“.
- Da se vratimo odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Primjetno je da se Hrvatska često miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine, konkretno Izborni zakon, kao i izjave iz Hrvatske kojima se osporava zakonitost održavanja izbora u BiH zakazanih za 2. oktobra.
Trebamo podijeliti izjave koje dolaze iz političkog vrha Hrvatske. Moramo to podijeliti na predsjednika države, koji često ima na meti i države, a da ne govorimo o pojedincima koje on nekorektno napada. S druge strane, tu je hrvatska Vlada i premijer Plenković. Tu sad moramo podijeliti opet stvari na dva dijela. Neupitno je da Vlada stoji na raspolaganju Bosni i Hercegovini po pitanju evropskog puta i suradnje, i ta podrška je neupitna i stvarna, a s druge strane hrvatska vlada je direktno usmjerena na pitanje Hrvata i to joj je primarni cilj kada govorimo o razini djelovanja hrvatske Vlade prema Bosni i Hercegovini. Ostvarivanje onih prava koje traže Hrvati u Bosni i Hercegovini. I to je ono gdje hrvatska Vlada ne ulazi u bit takvih zahtjeva, odnosno tu dolazi do određenih sukoba sa ostalim zemljama saveznicama sa strane Zapada gdje ne postoje jednaka gledanja na ono što se događa, zapravo ono što radi hrvatska Vlada po pitanju Bosne i Hercegovine. Ono što je problematično za sve strane i na šta često ukazuje hrvatski premijer je da doista ne postoji konsenzus oko stvari koje su nužne na putu ka EU i oni pokušavaju napraviti određene promjene kojim bi prvenstveno bili zadovoljni Hrvati u BiH. Ono što je bitno u kontekstu odnosa Bosne i Hercegovine i Hrvatske je neupitnost i potpuna složnost čitavog hrvatskog vrha da bi se Bosni i Hercegovini trebao dati kandidatski status makar i preko reda.