Apsurdi pravosuđa u BiH - Slučaj Radeta Garića

Uz opasku da, nažalost, apsurdi u bh. pravosuđu odavno nisu izuzetak, već nepisano pravilo, na spisak dodajemo i slučaj Radeta Garića. Ni Sud ni Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nisu obaviješteni o odluci Ministarstva pravde o njegovom izručenju Srbiji. Iz Suda BiH pojašnjenje da Ministarstvo pravde to nije dužno uraditi, a nezvanično, Državno tužilaštvo vodi nekoliko istraga u kojima se spominje Rade Garić. Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida poručuje da suđenja za ratne zločine u BiH gube smisao, jer u praksi imamo selektivnu pravdu.

Bivši pripadnik Vojske Republike Srpske Rade Garić pravosnažno je protekle godine osuđen na 17 godina zatvora, zbog zločina protiv čovječnosti nad Bošnjacima na području Vlasenice i Srebrenice. Garić je služio kaznu u državnom zatvoru u Vojkovićima. Direktor zatvora Siniša Perković potvrdio je da je Garić odatle prebačen u Srbiju, gdje mu je, prema posljednjim saznanjima, potvrđena kazna zatvora u trajanju od 17 godina. Državljanstvo Srbije Garić je dobio tokom sudskog procesa.

Sličan slučaj desio se prije pet godina, kada je minister pravde BiH Josip Grubeša potpisao rješenje za izdržavanje kazne u Hrvatskoj, u slučaju Marka Radića, presuđenog za ratne zločine na području Mostara, a na osnovu Ugovora o uzajamnoj pomoći u krivičnim predmetima. Grubeša je tada pojasnio da je postupak ustupanja izvršenja kazni zatvora u drugu državu poseban oblik međunarodne pravne pomoći koji se prvenstveno zasniva na međusobnom povjerenju država i predstavlja pogodnost za osuđeno lice, ali i finansijsko olakšanje državi, koja više neće morati plaćati troškove izdržavanja kazne. Treba li podsjećati da su naše susjedne države, Srbija i Hrvatska, odavno, utočišta za osumnjičene, optužene i osuđene ratne zločince iz BiH. Regionalnu saradnju u oblasti pravosuđa, kao slabu kariku, godinama unazad detektirali su, osim udruženja žrtava i međunarodi zvaničnici i organizacije, a nerijetko u svojim izvještajima su to isticali i čelni ljudi Haškog tribunala i njegovog pravnog nasljednika Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

Kod izricanja kazne sud države, kojoj se isporučuje osuđena osoba, ne može izreći veću kaznu od kazne izrečene u državi u kojoj je postupak vođen, ali može smanjiti kaznu, na način što će istu izreći u granicama kazne prema svom zakonodavstvu i prema praksi u sličnim predmetima. U teoriji i u praksi prihvaćeno je da dvojno državljanstvo ne predstavlja prepreku da lice bira u kojoj će državi čije državljanstvo ima izdržavati kaznu.