Nevjerovatno: Tonganac kojeg je odnio tsunami preživio u vodi 24 sata

Priča o Tongancu kojeg je odnio tsunami i koji je lutao i plivao između ostrva više od 24 sata postala je jedna od prvih koja je izašla iz ove ostrvske države, pet dana nakon što je katastrofa prekinula komunikaciju između nje i ostatka svijeta.

Lisala Folau, penzionisani stolar i invalid, rekao je tonganskoj radio stanici Broadcom FM da je plivao i plutao sa svog otoka Atata preko dva druga nenaseljena otoka da bi na kraju stigao do glavnog otoka Tongatapu, ukupne udaljenosti od oko 13 kilometara.

Transkript njegovog intervjua u četvrtak preveo je i podijelio viši urednik te radijske stanice George Lavaka na Facebooku. Folau je rekao da je slikao svoj dom u subotu kada je dobio upozorenje o tsunamiju.

“U pomoć su mi priskočili stariji brat i rođak, ovaj put val je prošao kroz naš salon, preselili smo se u drugi dio kuće kada je veći val, ovaj val procijenio bih da je bio oko šest metara, [stigao ].”

“Imajte na umu da sam invalid. Ne mogu hodati kako treba... a kad mogu, vjerujem da beba može hodati brže od mene”, dodao je. “Sakrili smo se na istočnu stranu kuće, valovi su dolazili sa zapada pa smo pobjegli od tog vala.”

Rekao je da su se s njegovom nećakinjom popeli na drvo dok je njegov brat trčao tražiti pomoć. Kad je došlo do zatišja valova, spustili su se, ali je upravo tada udario veći val. “Kad se val probio na kopno tik ispod nas, moja nećakinja Elisiva i ja se nismo imali za što držati i more nas je odnijelo. Bilo je 19 sati”, ispričao je Folau.

“Plutali smo na moru, samo se dozivali. Bio je mrak i nismo se mogli vidjeti. Vrlo brzo više nisam mogao čuti svoju nećakinju kako zove, ali sam mogao čuti svog sina.”

Folau je rekao da je u tom trenutku odlučio ne odgovoriti svom sinu iz straha da će riskirati život kako bi ga spasio.

“Istina je da nijedan sin ne može napustiti svog oca. Ali za mene, kao oca, šutio sam jer ako mu odgovorim on bi uskočio i pokušao me spasiti. Ali razumijem tešku situaciju i mislio sam ako dođe najgore stradat ću samo ja.”

Folau je rekao da je mislio da će njegova porodica, ako se uhvati za deblo, barem moći pronaći njegovo tijelo ako umre. "Plutao sam, a potom se nasukao istočno od ostrva Toketoke."

Folau tvrdi da je u jednom trenutku u nedjelju ujutro vidio policijski patrolni čamac koji je krenuo prema otoku Atata.

“Zgrabio sam neku krpu i mahnuo, ali me čamac nije vidio. Tada se vraćao u Tongu i opet sam mahnuo, ali možda me nisu vidjeli.”

Zatim je pokušao doći do ostrva Polo’a, krenuo je oko 10 sati ujutro i stigao oko 18 sati u nedjelju. “Zvao sam i vikao u pomoć, ali nije bilo nikoga. Mislio sam sada o nećakinji, kako smo zajedno nestali i kako sam ja preživio.”

Folau dodaje kako se tada usredotočio na svoj sljedeći potez. “Sada sam bio ubijeđen da imam snage stići do mui’i Sopu.” Sopu se nalazi na zapadnom rubu glavnog grada Nuku'alofe, na glavnom ostrvu Tongatapu. “Razmišljao sam o svojoj sestri u Hofoi koja boluje od dijabetesa i svojoj najmlađoj kćeri (koja) ima problema sa srcem. Sve mi je ovo jurilo u glavi.”

Oko 21 sat Folau je rekao da je oteturao prema kući u Sopuu, naposljetku stigao do kraja javne ceste prekrivene katranom, gdje ga je pokupilo vozilo u prolazu i odvezlo do vozačeve kuće.

Guardian nije uspio ustanoviti što se dogodilo s Folauovim sinom i nećakinjom s kojom je bio u Atati. Međutim, potvrđeno je da su samo tri osobe poginule nakon tsunamija, niti jedna iz Atata.

Drugi sin, Talivakaola Folau, oglasio se na Facebooku kako bi izrazio svoju zahvalnost: “Priča koju nikada neću zaboraviti u životu… Dok sam razgovarao s porodicom u Tongi, suze su tekle kad god bi pomislio na svog tatu kako pliva u oceanu nakon tsunamija... Srce mi je bilo slomljeno dok sam te zamišljao kako piješ morsku vodu, tata, ali ti si čovjek jake volje.”

Priča je postala viralna na društvenim mrežama otkako ju je prvi podijelio tonganski novinar Marian Kupu.

Prema Eriki Radewagen, plivačici olimpijske razine s Pacifika, Folauova priča o preživljavanju je impresivna.

“Apsolutno je nevjerovatno, s obzirom da je bježao od katastrofalnog događaja, biti pod takvim pritiskom, psihički i uz to imati dodatni fizički pritisak bježanja po mraku.”

“Čak i vrlo iskusni plivači imaju fizičke granice i postavljene parametre, ali je potreban drugačiji način razmišljanja da bi se učinilo ono što je on učinio. Nije kao da je pao s čamca, bježao je od vulkana koji je eruptirao, odnio ga je tsunami. Postoji više fizičkih prepreka, poput pepela, krhotina, valova i drugih faktora koji je njegovo plivanje učinilo mnogo izazovnijim.”

federalna.ba/The Guardian