Anuparmy Roy: Moram praviti filmove koji predstavljaju svijet u kojem živimo

Kada je mlada indijska rediteljica Anuparna Roy početkom ovog mjeseca u Veneciji primila nagradu Orizzonti za svoj debitantski film "Songs of Forgotten Trees" (Pjesme zaboravljenog drveća), ostvarila je pobjedu koja je rijetka za većinu žena njenog porijekla.

Drhteći od radosti i ne mogavši suzdržati suze, Royina iskrena emocija na sceni pokazala je koliko je taj trenutak važan – ispisala je historiju kao prva indijska rediteljica koja je osvojila nagradu u kategoriji posvećenoj novim glasovima nezavisne svjetske kinematografije.

To je samo po sebi ogroman uspjeh, ali Royini skromni korijeni u neupadljivom plemenskom selu u okrugu Purulia u zapadno-bengalskoj državi – hiljadama kilometara udaljenom od glamuroznih palača Venecije – čine njen trijumf još značajnijim.

Od Ritwika Ghataka do Satyajita Raya i Mrinala Sena, Bengal je proizveo neke od svjetski poznatih autora. Ali za razliku od njih, tridesetjednogodišnja Roy odrastala je daleko od elitnih kulturnih uticaja Kalkute, i krenula je putem koji je češći za male gradove u Indiji – fakultetska diploma, a zatim posao u call centru.

To je bio izlaz od pritisaka da se uda i "način za ekonomsku stabilnost. Ali to je na kraju postalo mnogo više od toga"-rekla Roy tokom Zoom razgovora sa dopisnikom BBC-ija Nikhil Inamdar. 

Dok je prodavala IT softver u Delhiju, slučajan susret sa studentima filma probudio je njenu ljubav prema kinematografiji, a Roy je štedjela svaku zarađenu paru narednih šest godina kako bi samofinansirala svoj debitantski kratki film "Run to the River" (Trči do rijeke).

Nekoliko godina kasnije, nakon preseljenja u Mumbai, pronašla je Ranjana Singha, glavnog producenta svog nagrađenog filma "Songs of Forgotten Trees", na jednoj zabavi i otvoreno ga upitala: "Gospodine, biste li željeli producirati film iz trećeg svijeta?"

Iznenađen njenom hrabrošću, Singh je zamolio Roy da se sutradan sastanu i ispriča mu ideju za manje od 10 minuta. Sastanak je trajao nekoliko sati, a nekoliko dana kasnije pristao je finansirati projekat.

Veliki obožavalac reditelja Anuraga Kashyapa i njegovog operatskog kriminalističkog dramskog filma "Gangs of Wasseypur" (Bande iz Wasseypura), Roy je uspjela nagovoriti Singha da pokaže film Kashyapu, koji je na kraju i podržao projekat.

“Songs of Forgotten Trees” ("Pjesme zaboravljenog drveća") priča priču o dvije žene iz potpuno različitih svjetova (Izvor: Flip Films)

Smješten u pulsirajućem srcu Mumbaja, film "Songs of Forgotten Trees" priča priču o dvije žene iz potpuno različitih svjetova – Thooyi, ambicioznoj glumici koja radi i kao pratnja, i Swethi, sugrađanki migrantkinji koja radi u call centru. One zajedno žive u luksuznom stanu Thooyinog sponzora.

Ono što počinje kao zajednički životni aranžman brzo se pretvara u intiman odnos između dvije žene dok istražuju istospolnu želju i dijele iskustva marginalizacije i preživljavanja u urbanom okruženju.

Hollywood Reporter je nazvao film „potresnim portretom onoga što je ženama potrebno da prežive“ i „jasnom, suzdržanom i dirljivom pričom“ o dvije mlade žene koje pronalaze utjehu jedna u drugoj.

Još jedna recenzija istakla je kako Roy istražuje urbanu otuđenost sa „izvanrednom suptilnošću“, hvaleći njen namjerno spor, posmatrački stil snimanja koji omogućava da se „emocionalni pejzaž“ likova jasno izrazi.

Formalno nestručna u filmskoj umjetnosti, Roy je rekla da je bila svjesna odluka da ne slijedi tradicionalna pravila filma, poput „dugih, srednjih i bliskih kadrova“, već da autentičnije prikaže ritmove svakodnevne rutine svojih likova kontinuiranim snimcima.

Mlada rediteljica je film u potpunosti snimila u svom stanu, a čak je i dvije glavne glumice privremeno smjestila kod sebe tokom snimanja.

Roy istražuje urbanu otuđenost dugim kadrovima i namjerno sporim, posmatračkim stilom snimanja (Flip Films)

“Songs of Forgotten Trees” je veoma ličan film za Roy.

Isprva je bio zamišljen kao dokumentarac – centralni likovi su inspirisani životima Royine bake i njene pastorke, koje su dijelile platonski, ali tiho intiman odnos.

Još jedan lik, Jhumpa, koja je Thooyina prijateljica, zasnovana je na Royinoj dječijoj prijateljici Jhumi Nath iz Dalit zajednice (nekada nečistih) koja je udana sa samo 12 godina.

„Lično je političko,“ rekla mi je Roy. „Jhuma Nath nije sama donijela odluku o braku. Vlada je ohrabrivala Dalite da se udaju umjesto da se obrazuju – to je političko. Kad sam bila dijete, dobijala sam rižu prema svojoj tjelesnoj težini, dok su dječaci dobijali knjige – to je političko.“

Roy kaže da joj je djetinjstvo provedeno u sjenci ekonomskog procvata Indije – gdje su izgladnjeli muškarci u lungijima (tkanina u obliku cijevi omotana oko struka) naporno radili na rižinim poljima, žene su se kupale u ribnjacima, a porodice su radile na gradilištima od ranog jutra – i danas stalna inspiracija za njene filmove.

„Oko mene je bila siromaštvo i ekonomska nestabilnost. I ja se poistovjećujem sa životima tih ljudi.“

Film je u potpunosti snimljen u Royinom stanu (Izvor: Flip Films)

Nije iznenađenje što je na svoj veliki dan u Veneciji Roy nosila svoje korijene i svoju politiku jasno na rukavu, koristeći tu priliku da izrazi podršku djeci Gaze.

Zamolila je svog dizajnera da napravi tradicionalni ručno tkan sari koji spaja dva svijeta – Palestinu i Puruliju.

Ručno oslikani sari sa tradicionalnim bengalskim motivima imao je boje palestinske zastave na svojim ivicama.

To je izazvalo kritike na društvenim mrežama, ali je rekla da čvrsto stoji iza svoje izjave.

„Koristiću svoj glas da govorim o svemu što nas čini nelagodnim,“ rekla je Roy.

U planu su nastavak, a potencijalno i prednastavak filma "Songs of Forgotten Trees". Scenariji su još u izradi.

Ali hoće li ikada snimiti potpuno komercijalni film?

Odgovor je odlučno ne.

„Ne mogu praviti uljepšane filmove. Moram praviti filmove koji predstavljaju svijet u kojem živimo, čak i ako time nekoga uznemirim“- kazala je Anuparna Roy.

federalna.ba/BBC