Analiziraju se poruke koje su Vučić i Dodik poslali prethodnih dana
O Oluji u Hrvatskoj i Srbiji percepcija je dijametralno suprotna. Od odbrane i ponosa do žrtve i stradanja. Između dva suprotstavljena stava jednako suprotstavljene i političke opcije. A među njima i cijela lepeza mišljenja o karakteru Oluje. Prvi put Dan sjećanja na stradale srbe u Oluji sa političkim vrhom Srbije odžan je u Prijedoru. Poruke poslane sa tog skupa potvrdile su da se Srbija i Hrvatska o ovom pitanju nikada neće naći na istoj talasnoj dužini. Ali je obilježevanje godišnjice u Prijedoru, simbolu stradanja i protjerivanja više od 30.000 hiljada Hrvata i Bošnjaka sa ovog područja otvorilo pitanje i analize - je li zaista riječ o iskrenom pomenu žrtvama ili je po srijedi politički potez?
Ekonomija i investicije ostale su u drugom planu. Javnost u BiH već danima se bavi pitanjem političkog značaja posjete delegacije Srbije predvođene Aleksandrom Vučićem Banjoj Luci. Centralni događaj ili kruna posjete - obilježavanje godišnjice stradanja Srba u akciji Oluja 1995. godine su postali predmet značajnog sporenja, od Prijedora kao lokacije manifestacije do pogleda na samu akciju.
„Kako nam se bliži 4. avgust, obratite pažnju, na svim društveinm mrežama nam crtaju traktore pošto su oni veliki junaci, a mi kukavice, pošto su oni svojim junaštvom, a ne američkim oruđem i logistikom otjerali goloruki narod uz ćutanje Srbije, sramno ćutanje“, kazao je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.
Govori iz Prijedora, ali i Petrovačke ceste različito su viđeni u javnosti u Banjoj Luci, ali i u Sarajevu. Za političkog analitičara Žarka Papića, riječ je o emotivnom jačanju koncepta tzv. srpskog svijeta: „Svi su protiv nas. Ovdje su centralnu negativnu ulogu trebalo da imaju Amerikanci. Oni su dva mjeseca kasnije spasili Republiku Srpsku vojničkog poraza. Ja sticajem okolnosti znam da su u predgrađu Prijedora bili pripadnici Armije BiH“.
A baš je pitanje Prijedora posebno bolno i za jednu i za drugu stranu. Za Bošnjake, riječ je o provokaciji u gradu gdje je ubijen veliki broj stanovnika nesrpskog stanovništva 1992. godine. Za političare ništa sporno.
„Nisam ovdje došao da omalovažavam bilo koga ko je stradao ovdje. Samo prije mjesec dana niko nije smetao niti je bilo ko šta rekao u ovom gradu kada su Bošnjaci obilježavali svoje stradanje. I mi smatramo da to i treba tako da bude“, kazao je predsjednik RS-a Milorad Dodik (SNSD).
Komunikolozi upozoravaju da se u gledanju događaja iz prošlosti uvijek dovode u pitanje zločini i rane u odnosu na to ko šalje poruke, to jeste da predstavnici nacionalnih grupa potenciraju svoje žrtve, to jeste zločine drugih naroda, to jeste relativiziraju stradanja naroda, te da se taj narativ prenio i u svakodnevnu politiku.
„Osnove možemo da pronađemo u narativu i razlozima. Možda se malo promijenio i prilagodio da ne bude eksplicitan kao tada, ali su početne osnove i dalje prisutne i dalje opterećuju početne osnove u BiH“, napominje komunikolog Mladen Bubonjić.
Uz poruke o ratnoj prošlosti, proteklih dana se postavljalo pitanje i o podršci Aleksandra Vučića politici Milorada Dodika, to jeste da li predsjednik Srbije, koji javno promoviše suverenitet, teritorijalni integritet i državno uređenje BiH, s druge strane ćutke odobrava izjave o mogućoj razgradnji države.
federalna.ba