Umjetna inteligencija - alat koji mijenja svijet ili, pak, nešto drugo?
Umjetna inteligencija postaje sve zastupljeniji djelatnik različitih društvenih sfera - od poreznog do pravnog sistema. A kako svaki fenomen ima dvije strane - uveliko se polemizira o benefitima i njegovim posljedicama. Koliko se, zapravo, trebamo brinuti?
Klasično programiranje podrazumijeva čovjeka koji zadaje set instrukcija računaru koje on treba da obavi. Umjetna inteligencija je, s druge strane, paradigma u kojoj kompjuter sam uči šta treba da radi.
Chat GPT je jedna od formi umjetne inteligencije koja izaziva veliku pažnju javnosti. Sistem je to s naprednim lingvističkim modelom i funkcioniše prema principu: mi pitamo, on odgovara kao ljudsko biće.
“Što se tiče Chat GPT-a, u bilo kojoj verziji poprilično je koristan u svakodnevnom radu. Naravno, uz dodatnu provjeru jer postoji mogućnost da vještačka inteligencija u nekim segmentima pogriješi”, ističe Ahmed Spahić, student Politehničkog fakulteta UNZE.
Međutim, stručnjaci tvrde da Chat GPT nije toliko inteligentan sistem, te da ne predstavlja prijetnju čovječanstvu. Ali predstavlja je obrazovnom sistemu gdje učenici i studenti sve češće autorstvo nad svojim radovima prepuštaju ovom fenomenu.
“U Zapadnoj Evropi već postoje sistemi za otkrivanje plagijata koji su pravljeni od Chat GPT-a. To će, prije ili kasnije, doći kod nas. Savjetovao bih mladim profesorima koji se bave time: svi moramo u prvom koraku prihvatiti te napredne tehnologije kao što je Chat GPT, a u drugom koraku - ne trebamo im vjerovati”, poručuje Dženan Hamzić, stručnjak iz oblasti umjetne inteligencije.
Prihvatiti znači iskoristiti je kao platformu za stvaranje novih znanja. Zaključak sugeriše da je Chat GPT tek najsigurnija forma umjetne inteligencije. U razvitku su, ističe struka, sistemi koji u prognozi za 20 godina mogu ozbiljno utjecati na čovječanstvo.
“Doći će se do jednog nivoa kad će umjetna inteligencija shvatiti da smo joj mi kao ljudski rod opasnost, i mogla bi da se otkine iz naših okova - da pobjegne s naših računara, da se razmnoži, recimo, na satelite, na sve uređaje a da nismo svjesni da je ona tu, i da počne upravljati nama a ne mi njome”, objašnjava Hamzić.
Postoje pokreti i pisma s više hiljada potpisnika tehnoloških stručnjaka za obustavu istraživanja ovog fenomena, postoji UNESCO-ova konvencija preporuka kako bi se spriječila dehumanizacija čovjeka. No sve je to stvar pravnih i etičkih normi. A granice etike su, svjedoci smo, pomjerljive.
federalna.ba