Alarmantno: Smog okovao, Sarajevo treći najzagađeniji grad u svijetu

Gradovi Bosne i Hercegovine, kao i svake zime, ponovo su suočeni sa kritičnom situacijom sa zagađenjem vazduha. Posljednjih 10 godina ništa se nije promijenilo. Starijim ljudima se zdravstveno stanje pogoršava, a nažalost, sve više obolijevaju i djeca. Problem još uvijek, izgleda, niko ne namjerava riješiti.

Godine 2017. održana je tematska sjednica Parlamenta Federacije o zagađenom vazduhu. Tada je donesen niz konkretnih i važnih prijedloga kako da se ova situacija poboljša. Nakon toga, ništa se nije desilo. Sarajevo, naprimjer, vodi višedecenijsku bitku sa zagađenjem vazduha. Međutim, te bitke, zadnjih godina, i nema. Anes Podić, Eko akcija:

„Prije 50 godina su urađene izvanredne stvari. Doveden je gas u Sarajevo. Za svega sedam godina se uspjelo postići da se preko pola stanovništva grije, umjesto na ugalj i lož ulje, da se grije na gas. A, sada, akcije nema. I onda kada imamo ovakve epizode, Vlada Kantona, umjesto da ima barem pokušaj da se brine za ljude, akcije nema.“

Ovu konstataciju potvrđuje i čuveni sarajevski arhitekta Amir Vuk Zec:

„Mislim da, vjerujte, najviše proizvode ovo loša ložišta. Evo počeli su ljudi shvatati šta znači 'utopliti', manje trošiti i ti izvori grijanja, to je pokazala i ova studija, da su najveći zagađivači, ipak, ložišta.“

Iz godine u godinu drastično se povećava broj pacijenata – i hroničnih bolesnika čija se zdravstvena situacija pogoršava, ali i zdravih ljudi koji obolijevaju. Razlog je što boravimo uglavnom u zatvorenom prostoru koji ne možemo provjetravati i dobiti dovoljnu količinu kiseonika. Situaciju pogoršavaju magla i vodena para, koja postotak kisika smanjuje za 10 posto. Tome dodajmo i aerozagađenja i hemijska jedinjenja koja nastaju loženjem. Tada nastaje katastrofa i ulazimo u začarani krug iz kojeg možemo izaći jedino ako promijenimo lokaciju, navodi doktor Edo Selimić, pulmolog, i dodaje:

„Ko može da bježi iz ovih bosanskih i sarajevske kotline, on će se spasiti. To je jedino rješenje. Da ćete vi naći neke pročistače, da ćete staviti neke jonizatore, da ćete neke maske nositi, smanjiće to sve količinu toga što udahnete. Međutim, nećete vi ništa bitno riješiti. Jer, ne možete živjeti pod staklenim zvonom. Dakle, jedino rješenje je da promijenite geografiju. Da se sklonite iz ovog područja.“

Sarajevo je prije rata, baš zbog problema sa zagađenim vazduhom, imalo nekoliko dječijih bolnica na Jadranskom moru. Drugi primjer je skijanje. Na desetine miliona potrošene su na skijalište na Bjelašnici koje, zbog krize u kojoj živimo, danas nema nikakvu budućnost. Da bismo djeci omogućili skijanje – to se plaća. Tako da je ono većini stanovništva nedostupno. Anes Podić:

„Na Bjelašnici imamo hotel Famos, odnosno hotel Maršal, kako mu je poslije promijenjeno ime, koji zjapi prazan. Čeka, vjerovatno, nekakvog bogatog kupca. Umjesto da se taj hotel pretvori u dječju bolnicu, da ova siromašna djeca mogu pobjeći iz grada. To se nije desilo.“

Maske nam ne mogu pomoći. Pomagale su samo u doba corona virusa i to djelomično, da bismo se preventivno zaštitili od nekoga ko je eventualno zaražen. Ona je, u slučaju zagađenja, beskorisna. Doktor Selimić:

„Jedini spas vam može biti ona vojnička, kako smo je zvali,

gas-maska, gdje imate filtere sa strane. Ona vas može jedino zaštititi. Ali, onda ćemo ko zombiji hodati po Sarajevu.“

Nameće nam se zaključak da samo oni dubljeg džepa mogu naći spas od magle i smoga. To je još jedan od primjera koji pokazuju da brige za ljude u našem društvu nema. Ova kriza sa zagađenjem vazduha samo je jedna u nizu. Jedini način da se zaštitimo je izbjegavanje dužeg boravka vani. A, ako baš moramo, onda treba boraviti što kraće i što manje se naprezati tokom boravka izvan naših domova.