'Ako si slavan večeras, sutra možda već nisi", Steve Martin o slavi, promašajima i poniženju

Jerry Seinfeld ga naziva 'najidoliziranijim komičarem ikada'. Ipak, nakon pet desetljeća na vrhu, uspjeh još smatra jezivim. Govori o sumnji u sebe, glumi u dokumentarcu – i „tom“ susretu s Dennisom Pennisom

Novinar The Guardiana nije očekivao da će Steve Martin biti smiješan. Naravno, upravo je njegov „iskošeni senzibilitet“ učinio filmove The Jerk, The Man with two Brains, LA Story i Bowfinger tako delirično nadahnutim. I bio je prva megazvijezda komedije s dvostrukom platinastom nakladom i rasprodanim nastupima. Počeo je nositi bijelo odijelo na pozornici samo kako bi ga mogli vidjeti i fanovi na jeftinijim sjedištima udaljenim nekoliko poštanskih brojeva. Stvorio je razuzdane slapstick crescende u All of Me i Dirty Rotten Scoundrels i pokazao književni njuh čak i u svojim najblesavijim ulogama. Ali kada ne glumi u kriminalističkoj seriji Only Murders in the Building, čiji je kokreator, on je ozbiljna vrsta. Piše drame, snima bluegrass ploče, skuplja umjetnine – zapravo zna sve o umjetnosti. (Jednom je prodao Edwarda Hoppera za gotovo 27 miliona dolara.) A sada je i tema filma "Steve! (Martin)", dva dijela, više od tri sata pregleda njegovog života stvorenog od Oscarom nagrađenog autora dokumentaraca, Morgana Nevillea.

Ali smijeh je počeo čim su se Neville i Martin uključili u intervju sa novinarem The Guardiana. Sve što ih je upitao bilo je da li ga (putem videopoziva) mogu jasno čuti. "Nisam siguran", rekao je Martin. “Zvuči kao da imaš neki britanski naglasak na mom.” I tako je krenulo.

78-godišnji glumac javio se iz svog stana u New Yorku, s visokom policom za knjige i kaučem u boji mente iza sebe, gledajući u ekran kroz naočale sa smeđim okvirima. Kosa mu je keramički bijela i izgleda meka poput vate; njegov prijatelj i partner u komediji Martin Short jednom ga je usporedio sa "stranicom u bojanki koja još nije obojena". Zašto je pristao snimiti dokumentarac? "Ne možete analizirati vlastiti život i posao", kaže Martin. “Znam kako to izgleda iznutra: veliki nered, velika zbrka. Ali kako je kad gledate to izvana?"

Šta je naučio?

“Pa, gledao sam ga samo jednom. Znat ću šta da mislim kada ga i drugi ljudi  pogledaju. Jedina stvar koju sam učinio nakon što sam ga pogledao je da sam nazvao Morgana i rekao: 'Zar nisi trebao spomenuti nagrade?'"

Neville je dugogodišnji obožavatelj. "Nisam baš shvatao što je Steve radio kad sam bio dijete, ali postoji jedan apsurd na koji reagiraš", kaže on iz svog doma u Pasadeni u Kaliforniji. "Kad odrasteš, vidiš i sofisticiranost."

Što mu je trebalo od Martina da dokumentarac uspije?

“Morao je biti otvoren. I od našeg prvog susreta postalo je jasno da je bio iskreno znatiželjan o vlastitom životu.”

Prva polovica Stevea! (Martin) pokriva Martinovo djetinjstvo, njegov tinejdžerski posao u magičnoj trgovini Disneylanda, njegov inovativni rani stand-up, sve do trenutka kada je 1979. napravio svoj skok sa scene na ekrane s filmom The Jerk – a zatim je napustio komediju uživo. U drugoj polovici dobijamo ostatak priče, uključujući neuspjehe, tjeskobe i razočarenja koja su prethodila njegovom sadašnjem profesionalnom i kućnom blaženstvu. (U braku je od 2007. s Anne Stringfield, koja je redigovala njegove članke u časopisu New Yorker i s kojom ima 11-godišnju kćer.)

Naslov filma, sa svojim blistavim uskličnikom, odražava Martinov štih kao parodiju šoubiznisa za jednog čovjeka: "Bio sam zabavljač koji je glumio zabavljača, ne tako dobrog", napisao je u svojim memoarima iz ranih godina, „Born Standing Up (Rođen stojeći)“. “To je lažna pozicija kojom se samohvalim cijeli život”, kaže sada Martin. “To je također nešto iz vremena kada sam nastupao u Las Vegasu 1970-ih. Svi su imali jedno ime kao: 'Cher!' Pa sam mislio da će biti smiješno sa: 'Steve!'" Kao što dokumentarni film ilustrira, Martinov nastup uživo bio je avangardni eksperiment u održavanju šala bez ispuštanja njihove napetosti. Shvatio je da bi, ako publici ne bi dao uobičajene putokaze komedije (feed line, payoff), oni sami morali izabrati svoje mjesto kada se smijati, a humor možda nikad ne bi dosegao vrhunac. Njegovo prikriveno samopouzdanje, njegova fasada arogancije čak i dok je stajao na pozornici sa umetnutom plastičnom strijelom koja kao da prolazi kroz glavu, učinili su ga neranjivim. Publika je, napisao je, “morala vjerovati da me nije briga hoće li se uopće smijati, te da se ovaj čin odvija s njima ili bez njih”.

Ironično prihvaćanje showbiznisa proširilo se i na njegov odnos prema obožavateljima. Na vrhuncu slave u 70-ima sa sobom je nosio set kartica na kojima je bilo otisnuto: “Ovo potvrđuje da ste me lično sreli i da ste me smatrali toplim, pristojnim, inteligentnim i duhovitim. Steve Martin.”

Spominjanje toga izmami mu osmijeh na lice. “Ovo je bilo kad vas pitaju za autogram”, kaže. “Na kartici je bio otisnut potpis. Dao bi ih, ali ljudi bi bili samo zbunjeni. Onda bi me zamolili da to potpišem, tako da kartice nisu baš funkcionisale”. Danas je sve u selfijima. "To mi je draže jer je autogram uvijek bio: 'Oh, daj da nađem olovku', a onda potpisuješ račun za cipele."

Je li mu sada ugodnija interakcija s fanovima? "Ne baš. Nema interakcije, jer se sve vrti oko mene.” Pauza. "Nije da bih ja pitao za njih", kaže, sa savršenim tračkom gađenja.

Mora da mu je bilo čudno, u 70-ima, dekonstruirati konvencije showbiznisa samo da bi ga prigrlio establišment. Steve! (Martin) prikazuje isječak Sammyja Davisa Jr. kako ga grli u The Tonight Showu. "Osjećao sam se tako ponosno", kaže. “A onda sam saznao da je Sammy grlio sve.”

Je li se osjećao kao da je slavljen? "Nisam o tome razmišljao tako, jer ako si slavan večeras, sutra te već mogu odbaciti." Martin se brine da prihvatiti priznanje danas znači izgledati glupo sutra. Jerry Seinfeld spominje ga u Steveu! (Martina) kao "najidoliziranijeg komičara ikada". Martin kaže da ga Seinfeldov komentar  “naježi“. „Idolopoklonstvo je tako prolazno. Kad sam bio klinac, bio je jedan komičar, Joe Penner, čija je krilatica bila: ‘Hoćeš kupiti patku?’ Kad bi rekao: ‘Hoćeš kupiti patku?’ svi bi padali od smijeha. A sada je neugodno. Tako da ne ulažem previše u te stvari.”

Dio njegove poniznosti mora da potiče od načina na koji ga je tretirao njegov otac, Glenn, prodavač nekretnina s osujećenim showbiznis ambicijama. U „Born Standing Up“, Martin prepričava slučajeve fizičkog zlostavljanja, kao i Glennovo mrzovoljno ponašanje nakon što je karijera njegovog sina krenula ka gore. Kad se Martin prvi put pojavio kao voditelj u emisiji Saturday Night Live – mjesto koje će zauzeti još 15 puta – njegov je otac napisao negativnu recenziju nastupa u biltenu Udruge trgovaca nekretninama Newport Beacha. Odmah nakon premijere The Jerk, Glenn je rekao da njegov sin nije "nikakav Charlie Chaplin". Naravno, nije bio u pravu. U svom stilu Martin je kada je moderna komedija u pitanju jedan od najbližih ekvivalenata Chaplinu. "Apsolutno!" slaže se Neville. "Ovo će natjerati Stevea da se zacrveni, ali on je kulturni fenomen."

S Kathleen Turner u "The Man With Two Brains" iz 1983. Foto: Cinetext Collection/Sportsphoto/Allstar

Razmišljajući o nekim od Martinovih uočenih neuspjeha, Steve! (Martin) daje iznenađujuće nijansiran portret. Velik dio vremena posvećen je veličanstvenoj, ali klevetanoj filmskoj verziji Dennisa Pottera Pennies from Heaven iz 1981., koja je predstavljala Martinov hrabar pokušaj da proširi svoj domet. Novinar mu govori koliko mu se svidjela njegova izvedba u ulozi prodavača nota iz 1930-ih osumnjičenog za ubistvo, ali on ostaje neuvjeren.

"Iskreno, mislim da su izabrali pogrešnog glumca", kaže on sliježući ramenima. “Osjećao sam da sam dovoljno dobro glumio lik koji je iznutra povrijeđen, ali ne mogu to tačno procijeniti. jednostavno ne mogu.” To je slijepa pjega koja se proteže na sve njegove nekomedijske uloge, čak i na njegovu finu ulogu zlokobnog prevaranta u trileru Davida Mameta iz 1997. The Spanish Prisoner. “Ne znam kako bih ocijenio te dramatične izvedbe. Ako neko kaže: 'Bio si sjajan u „The Spanish Prisoner“, ja kažem: 'Hvala! Jesam li? Drago mi je.'"

Bio si sjajan u The Spanish Prisoner, kaže mu novinar.  „Hvala! Jesam li? Drago mi je.“

Neville vidi Martina kao "najboljeg rješavača zagonetki. I to u svemu što radi, od magije preko standupa do sviranja bendža. Nikada ne sjedi i kaže: 'To je bilo super.' Uvijek je: 'Kako da to učinim boljim?'"

Sa Selenom Gomez i njegovim dugogodišnjim partnerom u komediji Martinom Shortom u "Only Murders in the Building" Foto: Craig Blankenhorn/AP

U „Steve! (Martin)“ kako bi prikazao niske tačke kao i vrhunce, Neville je bio dužan prikazati zloglasni isječak britanskog klipa Paula Kayea, pod maskom dosadnog skitnice Dennisa Pennisa koji vrijeđa slavne osobe, kako zaskače Martina iz zasjede na crvenom tepihu 1996. .. "Bilo je gadno", kaže Neville. "I htio sam pokazati kako vas svijet osuđuje kada sve što pokušavate učiniti je biti kreativan."

Još uvijek je bolno gledati očito umornog Martina kako mu odlučuje udovoljiti nakon što na mikrofonu ugleda logo BBC-ja. "Koje je pitanje?" pita on dobrodušno, samo kako bi Kaye zadao ubilački udarac: "Kako to da više nisi smiješan?" Martin se zatim okreće nazad prema gomili, umoran i ponižen i nastavlja svoj letargični hod prolazeći pored fotografa. „To je bilo bolno jer sam bio u vrlo ranjivom trenutku svoje karijere”, kaže. Dogodilo se to na premijeri filma „Sgt Bilko (Narednik Bilko)“, koji bi mogao biti Martinov najgori film. Odbio je glavnu ulogu u The Birdcage kako bi ga snimio, samo kako bi ta gay komedija postala svjetski hit sa 185 miliona dolara zarade, dok je „Sgt Bilko“ jedva dosegao cifru od  38 miliona dolara.

Na Wikipediji stoji da je Martin otkazao sve svoje preostale intervjue nakon uvrede Dennisa Pennisa. "Ne!" kaže. "To je samo Wikipedia." Samo nađeš način da se nosiš s tim, predlaže. “Loše kritike bole; stvarno bole. Ali ako sam na projekciji filma i ugledam kritičara, samo kažem: 'Hej! Kako si?’ Praviš se kao da ništa ne znaš.”

Martin se od tada nije susreo s Kaye. Prije nego je završen intervju, novinar spomene da se to pitanje (Kako to da više nisi smiješan?) Kayeu vratilo kao bumerang, to je danas jedina stvar koju mu stranci govore na ulici. Čuvši to, Martin zabacuje glavu unatrag i ispušta svemogući smijeh, topao i bogat, ali neobično bez zlobnosti. "Ne zamjeram mu", kaže. "Stvari su dobro prošle."

federalna.ba/The Guardian