Afrika - novo borilište između Zapada i Istoka

Vijesti iz Afrike inače u Evropi i na Zapadu u fokus dolaze samo zbog siromaštva ili kada kenijski ili etiopski atletičari nanovo zapanje svijet svojim rezultatima. No, posljednjih mjeseci česti su naslovi o događajima s tog kontinenta. Sudan, Niger, pa Gabon. Vojni udari, haos na ulicama, humanitarna kriza – sve su to zajednički epiteti za ove tri zemlje. Zajedničko im je i što se na tim teritorijama odmjeravaju snage Zapada i Istoka. Zasad, čini se, vodi Istok.

Afrika je kontinent koji ima bogatu historiju kolonijalizma. Sve kolonijalne sile ostavile su pečat na tom, različitim rudama, bogatom kontinentu. Upravo resursi su razlog zašto i danas sve velike ekonomije svijeta žele svoj komad kolača u afričkim zemljama. Mahom siromašne zemlje koje u svojoj utrobi imaju enormna bogatstva, teren su za osvajanje prevlasti, pogotovo u aktuelnom geopolitičkom trenutku kada  Zapad vodi ratove i na frontu i za zelenim stolovima i iza kulisa sa istočnim blokom, čiji su predstavnici Rusija i Kina, a prate ih skoro sve zemlje tzv. globalnog juga. Zato ne čudi činenica da vojni udari i svrgavanje demokratski izabranih vlada ponovo uzimaju sve više maha. Niger krajem jula, sada i Gabon. 

„Gabon je simbol 'Francafriquea’, odnosno francuskog uticaja u Africi obilježenog korupcijom, koju su donijele velike francuske kompanije, a koja se kasnije razvila pod lokalnim nepotizmom sa jednom porodicom koja drži svu moć u svojim rukama uz nekoliko demokratskih uređaja pod kontrolom režima. Dakle, to je naftni emirat kojim se upravlja kao porodičnom imovinom gotovo šest decenija“, pojasnio je Thomas Borrel, politički analitičar.

U Gabonu, dakle, članovi jedne porodice vladaju zemljom već decenijama, pa je vojska i policija odlučila antizapadno raspoloženje konkretizovati i izvršiti vojni udar. Predsjednik Ali Bongo Odimba je nekoliko dana bio kućnom pritvoru, otkako je hunta preuzela državu, dan nakon objave rezultata demokratski provedenih izbora. Opozicija na izborima je tražila poništenje i ponavljanje izbornog procesa uz objašnjenje da nije bio regularan. Komitet za tranziciju i restauraciju institucija u funkciji prijelazne vlade na čelo države je postavio rođaka svrgnutog predsjednika, zbog čega mnogi imaju stav da je vojni udar maska za produžetak vladavine iste porodice. 

„Prisežem pred Bogom i gabonskim narodom da ću lojalno čuvati republikanski režim, poštivati i podržavati poštovanje prijelazne povelje i zakona, izvršavati svoje dužnosti za više interese naroda, očuvati stečevine demokratije, nezavisnost domovine i cjelovitost nacionalne teritorije. Svečano se obavezujem i svojom čašću“, poručio je general Brice Oligui Nguema, prijelazni predsjednik Gabona.

Situacija u državi brzo je vraćena ustaljenoj svakodnevnici, a hunta planira držati vlast dvije godine, u toku kojih se očekuju i pravedni izbori.  U Nigeru drugačija situacija. Predsjednik  Muhamed Bazum, od udara u julu je u zarobljeništvu.  

„Ne postoji intervencija koja može spasiti život Bazumu. Iako visoki zvaničnici vojne hunte neće dirati Bazuma, ako na granici Nigera bude ispaljen i jedan metak sa ciljem njegovog vraćanja na položaj, siguran sam da će se naći vojnik koji će mu okončati život. ECOWAS će biti odgovoran“, kazao je Insa Garba Saidou, predstavnik grupe civilnog društva povezane sa vojnom huntom u Nigeru.

Afrička ekonomska zajednica ECOWAS pokušala je riješiti problem u Nigeru po zapadnjačkom modelu – vratite demokratiju, u suprotnom slijedi vona intervencija. No, hunta u Nigeru se nije dala omesti pa je prekršila sve ECOWAS-ove ultimatume, a ECOWAS i dalje zasjeda i, kako kažu, traže najbolje rješenje. 

„Kao što se možda sjećate, pozvali smo vojnu huntu da poništi odluku o rušenju demokratski izabrane vlade. Nastavili smo uvođenje sankcija sa nadom da će ova odlučna mjera poslužiti kao katalizator za obnovu ustavnog poretka u Nigeru. Nažalost, sedmodnevni ultimatum koji smo postavili tokom prvog samita nije doveo do željenog ishoda“, rekao je Bola Ahmed Tinubu, predsjednik Nigerije .

Vojne hunte i u Gabonu i u Nigeru, osim što su u kućni pritvor stavile predsjednike i preuzele državne institucije, zatražile su od Francuske, bivšeg kolonizatora, da se povuče iz njihovih zemalja. Umjesto toga, pozvan je Wagner kao pojačanje. Dakle, Rusija ulazi na ovu teritoriju kao saveznik onih koji upravljaju državama. Ipak, Evropljani drže do toga da su partneri afričkih zemalja i da su na raspolaganju za pomoć. Nove vlasti u Nigeru tvrde da Francuska raspoređuje svoje trupe u nekoliko okolnih zemalja s ciljem pokretanja “vojne intervencije” u saradnji s ECOWAS-om. 

„Nismo vojno angažovani, ne smijemo se prepustiti narativu da je Francuska postala neprijatelj, koji koriste vođe vojnog udara. Problem Nigera danas su pučisti koji ih dovode u opasnost jer napuštaju borbu protiv terorizma, jer napuštaju politiku koja je bila ekonomski dobra za stanovništvo. Ako mi ne ustanemo i ne kažemo to, ne znam ko će“, kaže Emmanuel Macron, predsjednik Francuske.

„Wagner će nastaviti djelovati u Africi, jer su oni zapravo oružano krilo Rusije, a Rusija ne može da pošalje regularnu vojsku u Afriku, jer je to previše očigledno. I zato šalju plaćenike koji su potpuno povezani sa političkom moći u Rusiji“, smatra Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Amerikanci, neočekivano vrlo suzdržani. No, masivne sankcije sa Zapada i od zemalja ECOWAS-a, mahom ekonomske prirode, nisu spriječile huntu u njenim namjerama. 

„Oni koji su poduzeli okrutne sankcije i prijete da će ubiti hiljade Nigeraca nadajući se da će na taj način nametnuti svoju volju našem narodu, misle da nas mogu silom natjerati da prihvatimo ono što je duboko neprihvatljivo jer je suprotno našim vitalnim interesima i fundamentalnim vrijednostima“, izjavio je general Abdourahamane Tchiani, lider vojne hunte Nigera.

Gabon je jedna od najvećih ekonomija Afrike, koja bogatstvo duguje nalazištima nafte, uranija, zlata, ali i kvalitetnoj šumi koju posjeduje. Niger je jedan od najvećih proizvođača uranija, oko 5 posto svjetske proizvodnje obavlja se u ovoj zemlji. Najzaslužniji je što je Francuska nuklearna sila, jer je njen najveći dobavljač te rude. Hunta u obje zemlje, potaknuta antizapadnim raspoloženjem, kaže da ne želi da drugi, prvenstveno Francuska, iskorištava njihove resurse dok stanovništo živi u siromaštvu.

Legitiman stav. Možda bi se moglo reći i da su vojni udari opravdani, jer štite državu, resurse i stanovništvo, da nije pozvan Wagner i prihvaćena pružena ruka Rusije, a s tim i Kine. Jasno je da nijedna od ove dvije zemlje to ne radi iz ljubavi nego iz koristi. Situaciju bismo mogli opisati jednom neprimjerenom našom izrekom koja spominje Kurtu i Murtu. No, reći ćemo samo da Afrika postaje novo borilište između Zapada i Istoka, u vrijeme kada se vodi žestoka borba za svjetsku prevlast. Sagledavajući sve činjenice, semafor za sada pokazuje blagu prednost za ekipu Istoka.   

federalna.ba