Žero: Ako NUBBiH zatvori vrata, pamtit će se oni koji su bili na vlasti

Ko je biblioteku kao historijsko naslijeđe čuvao tada, a ko će je i od koga čuvati sada? O teškoj prošlosti, izazovnoj današnjici i neizvjesnoj budućnosti u Dnevniku 3 govorila je Adisa Žero, v. d. direktorica Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH.

Da krenemo od ovoga što danas oblježavamo, sjećamo se 33. godišnjice od spaljivanja Vjećnice, pokušaja uništavanja Nacionalne univerzitetske biblioteke. Je li to bila dovoljno jaka opomena da njegujemo i čuvamo ono što imamo?

Izgleda da nije. Kada mi sada kao uposlenici gledamo na to, iz naše perspektive izgleda kao da smo u nekim fazama uništavanja ove Nacionalne i univerzitetske biblioteke, jer prva faza je bila spaljivanje Vjećnice. Tada su pojedine kolegice i kolege poginuli spašavajući građu i spasili su je. U ovom periodu mi tu građu čuvamo, restauriramo, konzerviramo, dajemo na korištenje. Međutim, bez sistemske podrške države ne možemo dugo izdržati. Izdržali smo 33 godine. Međutim, naš kadar se osipa. Nas je iz dana u dan sve manje. Vrlo je teško prognozirati koliko možemo izdržati bez prave sistemske podrške.

Zatraženo je to u prijedlogu budžeta koji je Predsjedništvo usvojilo i proslijedilo Parlamentarnoj skupštini na potvrđivanje. Po prvi put je prepoznato kako bi trebalo da bude finansirano tih sedam institucija kulture od državnog značaja, među kojima je i NUB. Da li ste optimistični da će i parlamentarci imati dovoljno sluha?

Moramo biti optimistični. To nam je jedina nada. Po prvi put, nakon toliko godina, nas je neko stavio u taj budžet. I moramo biti optimistični da će se nešto i desiti. Jer ne možemo drugačije funkcionisati. Prošle godine smo bili u nekoj fazi gdje smo testirali svoju izdržljivost. Šest mjeseci bez plate, bez zdrastvenog osiguranja i kada na kraju snaga kažete da izlazite na ulicu s transparentima i tada nikako ne dopirete do mozgova ljudi koji bi trebali to da odluče, dođete u situaciju gdje morate nekome dati ključ. Ko će dalje to blago čuvati? Teške su to emotivne situacije za naše uposlenike bile. Onda se bojite da vas ne optuži javnost - zašto i dalje ne čuvamo to blago. A ne možete izdržati. Ne možete iz dana u dan, već 33 godine očekivati da neko riješi taj problem.

Optimisti smo sada jer su prvi put članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović i Željko Komšić odlučno stali iza nas i mi se nadamo da će se to zaista desiti. Ne želimo ne razmišljati šta će se desiti ako se ne usvoji budžet. Mi sredstava više ne imamo. Dobili smo interventna sredstva za šest mjeseci od Federalne vlade, ali mi nismo Federalna institucija i vrlo je teško Federalnoj vladi da izvoji nama za platu. Mi smo do sada funkcionisali tako što smo se prijavilivali na razne projekte. Kroz projekat ne možete uposleniku isplatiti platu nego honorar.

Koliko je to dugotrajan način finansiranja i neizvijestan, u krajnjem slučaju, finansiranje putem projekata?

Sve je manje uposlenika. Naši uposlenice su na minimalnim platama i pri tome još ne znaju da li će je dobiti. Teško je funkcionisanje, vrlo teško. Meni je pripala nezavidna uloga vršiteljice dužnosti direktorice, da pokušavam dalje ohrabrati svoje kolege i kolegice, da im kažem da će se nešto desiti. Samo vjerujem u to da se nešto mora desiti, da je krajnje vrijeme da se konačno prelomi taj dio.

Koliko je u proteklom periodu ljudi napustilo Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine?

Pred rat smo imali 108 uposlenika, sada ih imamo 38. U Hrvatskoj nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici je 380 uposlenih, u Srbiji 250. Govorim samo o regionu. Nisu to samo usluge izdavanja knjiga. Imamo bibliografski centar, centar za restauraciju, centar za informisanje, kataloški dio. I to nisu profili ljudi koje sada možete naći na birou. To se odgaja godinama. Profilirate čovjeka za jedan posao.

Specijalne zbirke, koje su proglašene nacionalnim blagom Bosne i Hercegovine, zaštićene - a nama niko ne daje sredstva za zaštitu tih zbirki. Međutim, stoji da su te zbirke pod zaštitom države. Morate imati restauratora, konzervatora, stručnjake koji poznaju te rukopise da bi se brinuli o njima, da bih ih adekvatno zaštitili.

Prošle je godine slamku spasa NUB-u pružio stranac. Koliko je tužno, poražavajući da jedan stranac mora naše da štiti od nas?

Mi nikada nismo izašli iz biblioteke, kao uposlenici smo bili u njoj, samo nismo pružali usluge. Međutim, na sve naše dopise koje smo poslali svima javili su se stranci, ambasadori u našoj državi, koji znaju šta je kulturno blago jedne zemlje. Mi smo imali svaki dan posjete ambasadora koji su izražavali tugu i nisu mogli da vjeruju da je to blago zaista prepušteno političkoj nebrizi. I nakon svih naših vapaja, stranci su odlučili da podignu svoj glas i našim političarima kažu da NUBBiH moraju zaštititi. Međutim, vidite da se i naredba visokog predstavnika ne implementira. Odnosno, od 21. novembra još uvijek se ništa nije desilo.

Znamo kome je NUBBiH smetao prije 33 godine, kome je danas smeta?

Ministrica za visoko obrazovanje FBiH Jasna Duraković danas je rekla jednu divnu rečenicu: "Neko je pokušao da uništi ovo blago, a šta mi sada radimo?" Rekla je naglas nešto što treba svi da se zapitamo. Ne mi, mi čuvamo to blago, nego oni koji su iznad nas. Zašto ništa ne rade? Jer to blago, ukoliko ne radite na njegovoj zaštiti, restauraciji i konzervaciji, ono će samo propasti. Nas najviše boli kada čujemo iz RS-a: 'To nije naša biblioteka, tamo nema ništa srpsko.' Mi imamo veoma vrijedne ćirilične rukopise. Osim toga, jako je puno građe koja treba zaštitu, restauraciju. Mislim da je krajnje vrijeme da to počnemo raditi, jer ostaćemo i bez tog blaga.

Uvijek se pamte oni na kraju koji su uradili - odnosno nisu uradili nešto. Ako biblioteka zatvori svoje vrata, pamtit će se i oni koji su bili trenutno na vlasti.

federalna.ba