Adisa Bašić: Femicid je krajnja konsekvenca patrijarhata

"Pa to je, neće se niko baš boriti da ženama da poziciju koja je plaćena i nije to stvarna pozicija moći. To i ako jesu rukovodeće pozicije uglavnom je neka institucija koja grca ili u dugovima ili nema finansiranje i to je ono mjesto gdje trebaju herojstva koja nisu nešto posebno fotogenična nego zaista treba raditi i to je ono što žene da kažem mogu zadobiti. Mi imamo nekoliko takvih primjera gdje uglavnom mlađe žene izvrsno vode neke institucije ali to su poslovi koji zaista zahtijevaju neke enormne napore. Ima mnogo nevidljivog posla u kulturi i to također obavljaju žene pogotovo mlade žene. Pa evo i ovo što vi radite ovo nije doduše nevidljivo ovo je itekako vidljivo i zato je možda i dragocjeno i dobar primjer da imamo mlade, pametne, obrazovane žene koje imaju pristup javnosti i onda mogu progovarati o nekim temama poput evo ovih današnjih."

"Majčinstvo je bila jedna od tema to je nešto sa čime smo počeli, zatim smo nastavili sa ženama poduzetnicama koje rade neke važne projekte, važne poslove koje su same započele neku vrstu malog biznisa u kulturi. Zatim ćemo nastavljati sa nekim drugim temama ali ideja je bila da napravimo jedan lijep siguran prostor u kojem žene koje svakodnevno rade na tim kompleksnim poslovima koji možda u društvu nisu dovoljno priznati i prepoznati. Da oni imaju priliku da razgovaraju jedne drugima, nije nam čak to bila ideja ni da nešto posebno sad to čovječanstvo o tome obavještavamo koliko da pozovemo one koje su iz sličnog posla da razgovaraju jedne sa drugima i da podijele svakodnevne probleme ali i svakodnevne uspjehe. Jako puno se tu dešava veličanstvenih stvari, žene vode neke lijepe male biznise koji su vezani za kulturu, pokreću neke festivale. U svakodnevnom životu umjetnice nalaze načina da pomire to dvoje, privatni život i ono što su njihove profesionalne obaveze i mi smo zamislile da eto stvorimo neki prostor unutar kojeg će moći govoriti o tome kako im to polazi za rukom, jer smatramo da je to nešto vrijedno divljanja što i drugima može biti korisno. Pa smo tako započeli prije dva tri mjeseca sa razgovorom sa našom glumicom Selmom Alispahić i književnicom Lamijom Begagić, pa smo nakon toga imali te mlade žene koje vode biznise. I prostor u kojem sve to radimo je jako zanimljiv to je galerija “Manifesto” koju je grupa mladih ljudi predvođena jednom mladom ženom Adnom Muslijom, zapravo stvorila iz ničega. Oni su stvorili malu kulturnu instituciju koja je vrlo živa, koja radi beskrajno bitne stvari na polju savremene kulture a naravno institucionalno nisu nešto prepoznati ali ih to nije spriječilo. I eto mi smo mislile kolegica Demiragić i ja, mi smo samo ponudili eto neku platformu. Smislile smo da bi bilo dobro da se dosta pametnih i vrijednih žena skupi u jednoj prostoriji sa nadom da će se nešto dobro iz toga izrodi i zaista hoće. Od tog terapeutskog gdje žene pričaju sa kakvim se problemima susreću do tog vrlo korisnog nekakvog eto ako hoćete i umrežavanja da jedne drugima daju savjete, preporuke, do toga da se iz tih malih razgovora u oficijelnom dijelu ali i nakon toga razvijaju neke nove ideje, novi projekti, žene preporučuju jedne drugima neke stvari ako ništa odu poslije toga negdje na piće i iz toga se također mogu razviti izuzetno važne ideje. Stvaramo neki alternativni prostor da se progovori o temama koji nas potencijalno tište.”

"Pa uglavnom odsustvo razumijevanja, odsustvo vrednovanja tog što se radi. Nekad je dovoljno da kažemo “Dobro ovo što ti radiš ja zaista cijenim, ovo je nešto čemu se divim” i evo sad to je potpuno neobična forma sad smo uveli i neko posebno izdanje trudbenica i evo sutra navečer ćemo imati jedan takav razgovor u galeriji “Manifesto” sa našom dragom fotografkinjom, kolegicom, trudbenicom Imranom Kapetanović. Taj mali format je zamišljen kao jedan presjek njenog rada, jedna mala panorama toga što je ona radila proteklih godina i jedna vrsta priznanja i razgovor s njom o tome kako ona miri svoj uspjeh, svoju profesiju sa ovim svakodnevnim administrativnim i drugim problemima.

Dakle najčešće je to neko obeshrabrivanje, onda to odsustvo valorizacije da se kaže e ovo je stvarno važno, onda naravno odsustvo materijalne valorizacije da se očekuje da žene rade besplatno, općenito da ljudi u kulturi rade besplatno ili potplaćeno zato što oni eto toliko vole umjetnost i vole svoj posao pa su nagrađeni time što uopšte se bave time što vole. Ovaj svijet današnji kao da malo kažnjava ako radimo to što zaista volimo, pogotovo ako je to umjetnost i onda negdje krene ta pretpostavka da se to treba raditi iz ljubavi. Onda mi pokušavamo da osvijestimo takve stvari, da kažemo bez obzira na to što je ovo dizajn ili književnost ili novinarstvo ili umjetnička kritika ili šta god podrazumijevamo, da se za to bude pošteno plaćeno."

federalna.ba