22. april - Dan planete Zemlje
Dan planete Zemlje obilježava se 22. aprila svake godine u cilju podizanja svijesti svjetske populacije o problemima vezanim za globalno onečišćenje okoliša, ali i pronalaska najboljih rješenja za njegovu zaštitu. Iako je ideja obilježavanja Dana planete Zemlje prvi put predstavljena 1969. godine, službeno se obilježava od 1992. kada je na Konferenciji Ujedinjenih naroda (UN) o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru usklađen dugoročni program za promoviranje održivog razvoja. Danas se obilježava u 190 zemalja svijeta, uz značajan angažman udruga za zaštitu okoliša i prirode.
Tema Dana planete Zemlje i ove je godine kao i prošle - “Investiraj u našu planetu”, koja se fokusira prvenstveno na posljedice klimatskih promjena koje svi već osjećamo, kao i na napore koji se ulažu u svijetu u cilju njihovog ublažavanja. Tako je Dan planete Zemlje 2016. godine rezultirao usvajanjem Pariškog sporazuma koji je potpisalo preko 120 država koje su u narednim godinama provele niz aktivnosti vezanih za zaštitu od klimatskih promjena (npr. recikliranje materijala, očuvanje prirodnih resursa, zabrana upotrebe štetnih hemikalija, sprečavanje krčenja i uništavanja šuma, zaštita ugroženih biljnih i životinjskih vrsta i dr.).
Šume imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. S jedne strane one ispuštaju stakleničke plinove kad se stabla ruše ili raspadaju, pridonoseći globalnom zagrijavanju. S druge strane, šume fotosintezom uklanjaju stakleničke plinove i smanjuju globalno zagrijavanje. Održivo upravljanje šumama, kada se sade nova stabla koja zamjenjuju ona posječena, predstavlja učinkovito rješenje. Zbog toga države Evropske unije aktivno sarađuju na unaprjeđenju uloga šuma u djelovanju protiv klimatskih promjena.
Budući da klimatske promjene na razne načine utječu na naš okoliš i društvo, evidentna je potreba za preusmjeravanjem trenutnih obrazaca potrošnje i proizvodnje u svijetu. Ekonomija ima puno veze s održivošću. U tu svrhu se poslovni sektori, vlada i nevladine organizacije trebaju ujediniti prema ekološki odgovornijoj i socijalno inkluzivnoj ekonomiji. Struktura tradicionalnog ekonomskog modela ne rješava potrebe za održivim razvojem. Iz tog su razloga vlade, civilno društvo i privatni sektor tražili (zajedno ili odvojeno) alternative s definicijama i sporazumima koji omogućavaju prelaz na održivije ekonomske modele. Godine 2008. Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) pokrenuo je Inicijativu za zelenu ekonomiju (IEV ili GEI – Inicijativa za zelenu ekonomiju , na engleskom). UNEP je zelenu ekonomiju definirao kao “ekonomiju koja rezultira poboljšanjem dobrobiti čovječanstva i socijalne jednakosti, istovremeno smanjujući ekološke rizike i ekološku oskudicu”. Prevladavajuća obilježja zelene ekonomije su: nizak nivo ugljika, učinkovitost u korištenju prirodnih resursa i socijalna uključenost. U projektu zelene ekonomije predlažu se svjesna potrošnja, recikliranje, ponovna upotreba robe, korištenje čiste energije i procjena biološke raznolikosti. U zelenoj ekonomiji, skup proizvodnih procesa i transakcije koje iz njih proizlaze moraju pridonijeti razvoju, kako u društvenom, tako i u ekološkom pogledu. Cilj je poboljšati kvalitet života, smanjiti nejednakosti, očuvati biološku raznolikost i očuvati okoliš, kao što zagovaraju glavni zagovornici međunarodnih foruma i multilateralnih agencija, poput UNEP-a, Svjetske banke i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
Urednica i voditeljica Alma Jusubašić