1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine - povelja slobode

Prije 29 godina u Bosni i Hercegovini je proveden referendum na kojem se većina građana opredijelila za nezavisnost države, a tri godine poslije, 1. mart je proglašen Danom nezavisnosti. I 29 godina kasnije ovaj dan se obilježava samo u jednom dijelu države, u  Federaciji BiH, dok za Republiku Srpsku, odlukom entitetske vlasti, 1. mart nema status praznika niti neradnog dana.

Put nezavisnosti građani Bosne i Hercegovine odabrali su na referendumu na kojem je od 64 posto onih koji su se odazvali glasanju, na pitanje da li su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, 99 posto glasalo - za. Bio je to jedan od najznačajnijih trenutaka u našoj sveukupnoj historiji, kaže prof. dr. Omer Ibrahimagić:

„Ne bi bilo tih 64 posto da za Bosnu nisu bili njni građani, nezavisno od toga kojoj etničkoj grupi pripadaju, jer nijedna etnička grupa u BiH nije imala natpolovičnu većinu. I to jedna velika vrijednost i mi se i danas borimo za ostvarivanje te vrijednosti.“

Rezultati referenduma su omogućili međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao nezavisne države u njenim historijskim granicama i potvrdili njeno historijsko biće. B io je to i uvod u rat i krvoproliće koje će trajati naredne tri i po godine u kojem je život izgubilo najmanje 100.000 građana Bosne i Hercegovine, dok je oko milion Bosanaca i Hercegovaca napustilo zemlju. Odluka o nezavisnosti je upravo zbog  ove činjenice bila značajnija, smatra akademik Mirko Pejanović.

Bosna i Hercegovina 29. godišnjicu nezavisnosti dočekuje s nizom otvorenih unutrašnjih i vanjskih pitanja. Određene politike unutar zemlje pokušavaju, uz pomoć vanjskih faktora kojima je stalo da državu oslabe, stvoriti imidž “nedovršene” i države “bez perspektive”. Praznik koji se obilježava samo u jednom dijelu države dočekuje se podijeljenih osjećanja, kaže Emir Zlatar, generalni sekretar Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca:

„Ponosni na činjenicu što je naša domovina gotovo treću deceniju članica Ujedinjenih nacija kao nezavisna i suverena država s međunarodno pravnim subjektivitetom i istovremeno zabrinuti što smo na marginama evropskih i NATO integracija koje jedino jamče sigurnost i prosperitet našoj državi, pa tako i svim njenim građanima. Usporeni put ka euroatlanskim integracijama je višeslojan: neprincipijelna politika Evropske unije, nekompetentnost, suspenzija vladavine prava i gola borba za vlast bez jasnih strategija domaćih političkih aktera, kao i duboka unutrašnja etnonacionalna podjela, koja je najvećim dijelom uzrokovana antibosanskim politikama naših istočnih i zapadnih komšija.“

Politički sljedbenici onih koji su se protivili referendumu i dalje ne odustaju od retorike koja poziva na podjele zemlje i etnoteritorijalni preustroj i dalju decentralizaciju. Bosna je prošla i još prolazi težak put od referenduma o nezavisnosti 1992. godine. Također, ni izazovi s kojima je suočena danas nisu nimalo lakši.